Zagreb, (IKA) – Knjiga don Živka Kustića “Don Jurina pisma” u izdanju Alfe predstavljena je u četvrtak 4. veljače u dvorani Tribine grada Zagreba. Knjigu su predstavili dr. Adalbert Rebić, preč. Ivan Miklenić, priređivač Tomislav Vuković, uime izdavača glavni urednik Alfe Božidar Petrač i sam autor. Kao uvod u predstavljanje križevački biskup Nino Kekić i dva grkokatolička bogoslova otpjevali su pjesmu iz istočne liturgije.
Petrač je istaknuo kako su u knjizi objavljena pisma koja je Kustić kontinuirano objavljivao u Glasu Koncila. Alfa je pisma objavila u svojoj biblioteci “Duh vremena”. Predstavljajući autora, Petrač je istaknuo kako je riječ o vrsnom propovjedniku, dugogodišnjem uredniku Glasa Koncila, čovjeku koji je u svojim tekstovima i komentarima “podizao veliku prašinu” u doba jednoumlja. Znamo ga kao čovjeka koji je zadirao u teme i dileme u koje se drugi ili nisu usudili zadirati ili nisu imali takva dara, rekao je Petrač.
Dr. Rebić istaknuo je kako je u knjizi predstavljen izbor iz sabranih pisama koje je don Živko objavljivao u Glasu Koncila od 1964. godine, u kojima je promišljao aktualna pitanja iz života Katoličke Crkve, aktualne probleme koji su tada pritiskali sve vjernike, i to u okvirima socijalističkog sustava koji se tada na ovim prostorima nametao kao jedini, suvereni. Bilo je opasno, škakljivo pisati o temama koje su onda bile zabranjene. Naime, riječ je o temama o kojima Crkva nije smjela glasno govoriti, a don Živko ih je doticao u svojim pismima, poput besmrtnosti čovjekova života, pobačaja, osnovnih ljudskih prava vjernika, nerazrješivosti ženidbe, korupcije koja je i onda postojala, poštovanja vjerskih sloboda. Znao je vješto, šaljivo, mudro, vrlo uvjerljivo pisati da mu nitko sa strane vlasti nije mogao prigovarati. Don Jurina pisma bila su plod dugogodišnjeg iskustva s politikom onoga vremena, a svako je pismo pisao kao da razgovara sa svojim župljanima. Čitajući don Jurina pisma, svjedoci smo kontinuirane zanimljivosti, dosljednosti, jasnoće, uvjerljivosti, poštenja, vjerodostojnosti i aktualnosti. Don Živko bio je aktivan na različitim područjima vjerskog i kulturnog života, sudjelovao je u mnogim inicijativama. Zadužio je cjelokupno hrvatsko društvo, nastojeći evanđeoske vrijednosti ucjepljivati u svaku poru društvenoga, gospodarskog, političkog i kulturnog života, zaključio je dr. Rebić.

Preč. Miklenić podsjetio je na jednu doista iznimnu pojavu, ne samo u katoličkom novinarstvu, već i hrvatskom uopće. Stanje u kojem se rodio Glas Koncila, a nakana je bila da Glas Koncila budu novine, a ne pobožni časopis i ta okolnost je bitno utjecala da su se urednici i novinari morali probijati kako biti aktualni, kako progovarati ono što narod osjeća da se prešućuje, a opet opstati, ne doživjeti krah, zabranu. Upravo ova pisma, osobito iz razdoblja komunizma do 1990., najbolji su spomenik onome što je vatikanska diplomacija nazivala “modus vivendi”. To je politika koju je zastupala Sveta Stolica da se na bilo koji način gdje god je moguće, pa i u najmanjoj stvari, prihvati suradnja s ondašnjim vlastima, da se opstane, jer sasvim jasno treba reći da je bitni program tadašnje partije kao i državnih vlasti bila ateizacija. U takvoj tjeskobnoj situaciji, gdje treba narodu vratiti vjeru, davati nadu, vraćati mu ponos, nastala su ova pisma, rekao je preč. Miklenić, te istaknuo kako pisma nisu samo plod Kustićeve iznimne ljudske mudrosti, već je to i plod Božjega dara, Božjega Duha. Naime, ta pisma nisu pisma u strogom smislu, ona su dijalozi, zanimljive kratke crtice u kojima uvijek polazi iz realnosti onoga što je bilo krvavo teško. Iz pisama, dijaloga govornika izlazili su tekstovi koji su progovarali i načinjali one teme koje se nitko ni na koji način nije usudio otvarati.

Priređivač knjige Vuković istaknuo je kako je u knjizi objavljeno 128 izabranih pisama koja iz godine u godinu kronološki prate najvažnija zbivanja u hrvatskome društvu, na koje je posebice s katoličkog motrišta don Jure upozoravao i svakoga tjedna komentirao. U odabiru tekstova imala se u vidu i tematska raznolikost kako bi čitateljstvo dobilo što bolji uvid u široki raspon problema i poteškoća s kojima se susretala Katolička Crkva, njezin hijerarhijski dio, a još više onaj koji podrazumijevamo pod ministerijalnim svećenstvom, tj. laički dio.
Don Živko je rekao kako su pisma stvarala uredništvo Glasa Koncila i široka atmosfera Crkve u Hrvatskoj svih ovih desetljeća. “Ja sam pokušavao čuti što Crkvu boli, što Crkva želi, kako građanin, seljak to sve doživljava”, rekao je Kustić, te istaknuo kako je u pisanju pisama bila važna trajna župnička povezanost s narodom, jer i kada je prestao biti župnik na Žumberku i postao urednik Glasa Koncila, ostao je dušom povezan s tim narodom i nije nikada pokušao misliti bez naroda.
Među uzvanicima na predstavljanju je bio i vojni biskup Juraj Jezerinac.