Izjavu su predstavili tajnik Komisije prof. dr. Vladimir Dugalić i članica Komisije prof. dr. Dubravka Hrabar.

Dr. Dugalić pojasnio je da se izjava o surogatnom majčinstvu nadovezuje na prošlogodišnju zajedničku izjavu Europske konferencije komisijâ za pravdu i mir „Europa pred izazovima organiziranog kriminala“ budući da se zamjensko majčinstvo smatra i dijelom organiziranog kriminala jer se tretira kao oblik trgovanja ljudima.

Dodao je da je u pravnom smislu u cijeloj Europskoj uniji zamjensko majčinstvo zabranjeno i tretira se kao kazneno djelo.

Vezano uz stav Katoličke crkve naveo je najnoviji dokument Dikasterija za nauk vjere „Dignitas infinita“ koji među 14 točaka najtežih oblika povrede ljudskog dostojanstva ističe surogatno majčinstvo. Na tome dokumentu temelji se i izjava „Iustitae et pax“.

Dr. Dugalić pojasnio je da Crkva polazi od stajališta da ono što je tehnički moguće ne znači da je i moralno etički dopušteno. „Ne prihvaćamo tehničko razmišljanje prema kojemu možemo učiniti sve ono što suvremena tehnika danas dopušta“, dodao je.

Istaknuo je da „u nauku o ljudskom dostojanstvu i o čovjeku kao slici Božjoj, Katolička Crkva jasno ističe da je korištenje metode surogatnog majčinstva za ostvarenje želje za roditeljstvom duboko zahvaćeno kultom relativizma i osobne koristi“ te da „takva praksa zanemaruje dostojanstvo žene koja dijete predaje naručiteljima, kao i samoga djeteta.“

Pojasnio je da je Crkva zauzela jasan stav protiv prakse surogatnog majčinstva, jer dijete time postaje puki objekt i predmet trgovine, odnosno komercijalnog ugovora.

Istaknuo je da se „legitimna želja za rađanjem djeteta ne može pretvoriti u ‘pravo na dijete’, jer takav zahtjev ne poštuje dostojanstvo djeteta kao primatelja besplatnoga dara života.“

Naveo je da dokument „Dignitas infinita“ u br. 50. ističe „Surogatstvo, međutim, istodobno krši i dostojanstvo žene, bez obzira je li na to prisiljena ili to čini dobrovoljno (naplatno ili, rjeđe, nenaplatno), jer je takva žena podređena proizvoljnoj koristi ili želji drugih“.

Dr. Dugalić primijetio je da „nitko nikada nije spomenuo koju traumu prolazi ta žena bilo za vrijeme trudnoće, bilo postnatalno budući da se ona odriče vlastitog djeteta.“

Dodao je da je Republika Hrvatska zabranila surogatno majčinstvo, ali da naš pravni okvir nije predvidio zamjensko majčinstvo iz inozemstva.

Dio izjave Komisije „Iustitia et pax“ odnosi se na slučaj u Hrvatskoj. Ustavni je sud, naime, naložio Upravnom sudu da svojom odlukom korigira postupanje matičara koji s obzirom na priloženu dokumentaciju nije htio upisati činjenicu rođenja djeteta i njegova podrijetla od roditelja (tj. muškarca – neizvjesno je li biološki otac djeteta i žene – izvjesno nesrodne s djetetom). Djetetov je vrlo vjerojatan biološki otac ujedno naručitelj djeteta (i platitelj), a majka je žena koja ga je rodila u stranoj zemlji i nakon poroda predala naručiteljima, primivši novac za uslugu.

Matičar je odbio upisati dijete s neistinitim podacima o podrijetlu jer je poštovao važeće hrvatske propise koji zabranjuju surogatno majčinstvo i nalažu točno vođenje državnih matica. Upravni sud je u najnovijoj presudi naložio matičaru upis ne samo naručitelja surogatstva kao oca, već i njegove supruge – kao majke, premda je dijete rodila druga žena. Time je, navodi se u izjavi, Upravni sud pokazao elementarno neznanje obiteljskopravnih odredbi o podrijetlu djeteta i o ovlastima matičara.

Komentirajući odluke Ustavnog suda i Upravnog suda, dr. Dugalić izrazio je iznenađenje i začuđenost određenim aspektima te odluke jer, kako je naveo, ona krši četiri zakona Republike Hrvatske te se ruše pravni okvir, kao i institucionalni okvir prema Ministarstvu i Veleposlanstvu RH u Ukrajini koje je navedeno kao irelevantno za sudsku odluku.

Govoreći o dobrobiti djeteta, dr. Dugalić je rekao da je ono nevino, Crkva ga ne osuđuje i ako se zatraži krštenje, krstit će ga. Istaknuo je da to dijete nije u pravnom vakuumu te da se ne može dopustiti da se s njime ruše svi drugi zakoni.

Dr. Dugalić istaknuo je da postoje načini kako se mogu rješavati ovakvi slučajevi. Naveo je primjer Italije koja zabranjuje surogatno majčinstvo, ali ako netko donese dijete iz inozemstva i ako se dokaže da je barem otac biološki otac oni ga upisuju u maticu, ali se pokreće kazneni postupak protiv toga oca koji dobiva veliku financijsku kaznu i u dosjeu mu se navodi da je kažnjavan pa ne može obnašati neke službe.

Dr. Hrabar je istaknula da glede surogatnog majčinstva ni Europska unija ni Vijeće Europe nemaju nikakav propis koji bi ga nametao ili zabranjivao i ono se kao takvo prepušta državama na regulativu.

Podsjetila je da je Hrvatska Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji 2012. zabranila surogatno majčinstvo. „Hrvatska je tada imala osjećaj da bi se to moglo događati, ali se nije razmišljalo o tome da bi se hrvatski državljani mogli ponašati fraudulozno, znači da poduzimaju neki pravni posao s negativnom namjerom da izbjegnem neki propis. Surogatnim majčinstvom izbjegava se i krši javni poredak Republike Hrvatske“, rekla je dr. Hrabar.

Komentirajući navedeni slučaj, rekla je da „kršenje vladavine prava kroz ovako fraudolozno ponašanje u ovom slučaju predstavlja kršenje četiri propisa.“ Pojasnila je da se u Obiteljskom zakonu navodi da je žena koja je rodila dijete medicinski potpomognutom oplodnjom njegova majka. A Zakon o državnim maticama uređuje upise u Maticu rođenih i on nameće određeno ponašanje matičaru. „Upis netočnog podatka o podrijetlu djeteta od majke, a možda i od oca, upis naručiteljice kao majke jest teška povreda službene dužnosti matičara“, rekla je dr. Hrabar o slučaju.

Izrazila je neslaganje s odlukom Ustavnog suda „koji je rekao kako je dijete rođeno u inozemstvu i da mu treba upisati navodnog biološkog oca na način da mi ne znamo je li on stvarni biološki otac. U odluci Upravnog suda piše da bolnica u kojoj je rođeno dijete izdaje potvrdu da je on otac. Ustavni sud je bio brzoplet jer je povjerovao tom dokumentu.“

Komentirajući kako je Ustavni sud rekao da je u najboljem interesu djeteta da ima upisano podrijetlo oca, dr. Hrabar zapitala je je li u najboljem interesu djeteta da bude odvojen od majke koja ga je rodila. „Imamo svjedočanstva osoba koje su utvrdile da potječu iz surogatnog majčinstva gdje se vidi da je dostojanstvo rodilje itekako ugroženo. Dodatno zabrinjava da jedan ugovor naručitelja iz Hrvatske i surogatne majke krši ljudsko pravo majke, djeteta, dječja prava i ljudsko dostojanstvo djeteta i majke“, rekla je.

Dr. Hrabar smatram da dijete nije trebalo upisati u naše knjige, jer ima identitet u zemlji u kojoj se rodilo budući da bolnica automatski šalje njihovim matičarima upis podataka i s gestacijskom majkom i to dijete nije ugroženo da ono ne postoji, da nema ime, prezime, mjesto rođenja.

„Po uputi Ustavnog suda Upravni sud mora ovu situaciju riješiti na način da se naručitelja upiše kao oca, a Upravni sud nalaže matičaru da mora upisati i naručiteljicu, ženu navodno biološkog oca kao majku koja to nije. Gdje je presumpcija da je majka žena koja je rodila dijete? Dolazimo do apsurda da će prvi put u našoj pisanoj povijesti u Maticu rođenih biti upisana žena koja dijete nije rodila. Time se ruše temelji instituta majčinstva i smatram da nadležno Ministarstvo treba uložiti žalbu“, istaknula je dr. Hrabar.

Izrazila je zabrinutost i činjenicom da se mogla donijeti i odluka prema kojoj bi naručitelj bio upisan kao otac, a njegova žena bi djetetu bila formalno pravno maćeha i onda bi posvojila takvo dijete i prema vani bi se iskazivala kao biološka majka djeteta, što je prema mišljenju dr. Hrabar, opasna situacija.

Dr. Hrabar navela je rezultate istraživanja prema kojima djecu, koja otkriju da su nastala surogatno, brinu dvije stvari, jedna je tko je majka i traže ju, i druga da imaju strašan otpor prema činjenici da su kupljeni, da su kao roba.

Zaključila je da je zamjensko majčinstvo sofisticirani oblik kupovine u kojemu oko 85 posto iznosa novca dobiva klinika u kojoj se to radi.

Izjava Komisije HBK-a „Iustitia et pax“ o zamjenskom (surogatnom) majčinstvu