Zagreb, (IKA) – U sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u srijedu, 4. prosinca na konferenciji za novinare Komisija HBK “Iustitia et pax” predstavila je Izjavu povodom najave donošenja Zakona o životnom partnerstvu, te Obiteljskog zakona.
Uz predsjednika Komisije sisačkog biskupa Vlade Košića, predstavljanju su nazočili tajnik Komisije prof. dr. Gordan Črpić, te članovi prof. dr. Aleksandra Korać Graovac, fra Bože Vuleta i prof. dr. Tonči Matulić.
Pozdravljajući novinare, biskup Košić je istaknuo da je vrijeme javne rasprave, Komisija Iustita et pax uključuje se u tu raspravu ovom Izjavom. Kako naime stoji u preambuli Komisija HBK “Iustitia et pax”, donosi izjavu svjesna važnosti da se ova životna područja urede na način da se poštuju ljudska prava, a navlastito prava djece, podsjećajući ponovno da su svi ljudi jednaki u dostojanstvu djece Božje, braća i sestre u općem, Božjem očinstvu i jednakopravni dionici Bogom im dane slobode, te pozivajući na uzajamno uvažavanje i razumijevanje te potrebu argumentiranog dijaloga.

Izjavu je u cijelosti pročitao dr. Črpić. U Izjavi se ističe kako nitko legitimnoj zakonotvornoj vlasti ne odriče pravo da otvori statusna i materijalna prava drugim trajnim zajednicama življenja, koje nisu u istoj situaciji kao bračni drugovi, ako to ne ugrožava postojeća prava drugih, a navlastito prava djece – a osobito njihovo pravo da znaju svoje podrijetlo te da se o njima ponajprije skrbe njihovi majka i otac, kad god je to moguće. No, Zakon o životnom partnerstvu ne smije stvarati konfuziju životnoga partnerstva s bračnim zajednicama. Kao što su te zajednice različite trebaju biti različita pravna rješenja. U tom smislu Komisija upozorava da Nacrt Zakona o životnom partnerstvu prolazi bez ozbiljne javne rasprave dok taj Nacrt učinke istospolnog partnerstva u potpunosti izjednačuje s brakom, i to kako za istospolne partnere koji će se registrirati, tako i za one koji žive u neformalnoj zajednici. Potonje rješenje je presedan u europskim okvirima te dovodi do pravne nesigurnosti.
Komisija od zakonodavca očekuje da zaštiti prava djece, promičući i podupirući optimalne obiteljske modele, te da odbiju uvesti „pravo na dijete”, koje ne poznaje niti jedan međunarodni dokument o ljudskim pravima. Uz tom kontekstu se pozivajući na Konvenciju o pravima djeteta (čl. 12.), podsjeća kako svako dijete ima pravo znati za svoje roditelje, ukoliko je to moguće, te uživati njihovu skrb.
Stoga se ističe da Nacrt Prijedloga Zakona o životnom partnerstvu uvodi partnersku skrb za života i poslije smrti istospolnog partnera, odnosno partnerice koja je roditelj djeteta. To je institut koji je sadržajno identičan posvojenju, te se stavljanjem drugačijeg naziva zavarava javnost.
Nitko roditelju ne može uskratiti pravo na roditeljsku skrb samo zato jer živi u istospolnoj zajednici, no odnose djeteta s trećim osobama potrebno je urediti ne kao pravo odraslih, te putem propisa namijenjenog odraslima, već štiteći ponajprije prava djece, odnosno dobrobit djeteta, stoji u izjavi.

Nadalje, Izjavu se dotiče i Prijedloga Obiteljskog zakona. U tom kontekstu se upozorava na stav izvršne vlasti da ne postoji dužnost države štititi brak, već samo obiteljski život djeteta i roditelja, na tragu je ideje da cjelovita obitelj nije temeljna društvena zajednica koju je vrijedno štititi, i to usprkos ustavnim zahtjevima.
Napuštanje tradicijskih korijena hrvatskog obiteljskog prava te nekritičko priklanjanje nekim europskim rješenjima odraz je podcjenjivanja vlastitog sustava, koji u primjeni, istina, iskazuje brojne slabosti, no u usporedbi s europskim nacionalnim standardima je koncepcijski na visokom stupnju. Pored toga, niz rješenja, poput mogućnosti prijenosa ostvarivanja roditeljske skrbi na treće osobe širom otvara vrata novim odnosima i rastakanju tradicionalne obitelji, kaže se u Izjavi.
Komisija Iustitia et pax od vlasti Republike Hrvatske traži proširenje usluge obiteljskih savjetovališta, te da povede snažnu obiteljsku te pronatalitetnu politiku, od poreznih olakšica obiteljima s djecom, posebice s troje i više djece, preko raznih vrsta obiteljskih potpora, do osnivanja vrtića i pomoći obiteljima glede školovanja, stanovanja i prijevoza po uzoru na europske zemlje s dobrom demografskom politikom.

Na pitanje novinara o parnetskoj skrbi za života i poslije smrti istospolnog partnera, odnosno partnerice koja je roditelj djeteta, dr. Korać Graovac je pojasnila, kako nije potrebno uvoditi paralelni instituti nakon smrti roditelje, dijete se može zbrinuti posvojenjem. Ovdje se uvodi partnerska skrb koja je po sadržaju identična posvojenju. Trebalo bi gledati s obzirom na najbolji interes djeteta. To je očito nepovjerenje u Centar za socijalnu skrb, naglasila je, te upitala “zašto bi država trebala imati nepovjerenje prema vlastitim institucijama koje primjenjuju obiteljske propise, odnosno ovdje se radi o propisima koji se odnose za zaštitu djece?”. Dodala je kako, ako dijete živi u zajednici s izvanbračnim drugom svojeg biološkog roditelja, nitko ne predviđa poslije takvu skrb, nego se pretpostavlja da će ako postoje zakonske pretpostavke nakon smrti roditelja dijete biti posvojeno od strane osobe koja joj je najbliskija.
Na pitanje novinara vezanog uz prikupljanje potpisa za referendum o ćirilici, biskup Košić je istaknuo kako se potpisi nisu sakupljali u župnim uredima. Mnogi biskupi su bili zamoljeni i dali su dozvolu da se potpisi sakupljaju pred crkvama. Dakle, potpisi se nisu organizirali od Crkve, nego se samo korištenje prostora ispred crkava, naglasio je.
Nastavljajući se na temu, na pitanje novinara, biskup Košić je rekao da taj referendum također treba proći proceduru kao što je prošao referendum za brak, te ukoliko je po svim standardima da ga treba provesti. Na komentar novinara da je taj novi referendum protuustavan, biskup Košić je naglasio kako će to trebati prosuditi institucije ove države, a ne on.
Na kraju je biskup Košić je upozorio kako se u javnu raspravu o zakonima o kojima se i Komisija ovom izjavom uključila, ne bi smjelo nikoga isključivati da kaže svoje mišljenje.