Predstavljena knjiga don Ivana Ćubelića „Ćubelići – rod i rodoslovlje“ i proslava 40 godina misništva

„Prošlo je 40 godina od moje mlade mise. Danas bih htio zahvaliti Bogu za to proteklo vrijeme i zamoliti njegovo milosrđe da me prati i ubuduće. Nemoguće je nabrojiti sve važne događaje iz osobnoga i društvenog života. Upravo tih dana 1981. godine započela su ukazanja u Međugorju i obnovljena pobožnost Gospi. Uskoro je Hrvatska postala samostalna država i sve se oko nas iz korijena promijenilo. A ja sam i dalje studirao i obavljao povjerene mi službe na raznim mjestima od Splita do Rima i Zagreba. Lijepe smo događaje slavili i u obitelji, što je bio za mene izvor dodatne snage za vjernost Bogu u istinskoj radosti. Sa zahvalnošću se sjećam župnika don Lovre koji je pripremao mladu misu i pratio moj put do svećeništva“, kazao je don Ivan na početku propovijedi sjetivši se prije svega roditelja koji su se preselili u vječni život, kao i svih onih čija je imena spomenuo u svojoj novoj knjizi.

Tumačeći misna čitanja u kojima prepoznaje put služenja svakog svećenika počeo je od proroka Jeremije koji opominje Božje službenike koji ne vrše svoje poslanje. „Umjesto da povjereno stado okupljaju oni ga raspršuju; ne grade zajedništvo nego ga svojim ponašanjem ruše jer nisu pravi i iskreni pastiri. Riječi ovog proroka često sam stavljao pred sebe razmišljajući kako bih povjerenoj zajednici bio blagoslov, biskupu iskren suradnik, a svakom čovjeku i kolegi svećeniku prijatelj otvorena srca. Na kraju sam se uvijek morao osloniti više na Božje milosrđe, nego na moje zasluge. Dobro to vidi i Jeremija, pa naglašava da Gospodin ispravlja pogreške svojih slugu“, rekao je dr. Ćubelić.

Osvrnuvši se na pripjevni psalam naglasio je da je najveća utjeha svakom vjerniku i ohrabrenje svećenicima da sebe smatraju Božjim slugama potrebnima Božjeg milosrđa i milosrdnog djelovanja. „Božji pogled gleda dublje i raspoznaje bolje od našega, često površnog, gledanja na ljude. Njegov je primjer poticaj i nama da nikog ne susrećemo bez osjećaja, posebno one koji trebaju razumijevanje i ohrabrenje za život. Lijepo je vidjeti koliko se Gospodin brine za svoje učenike, a odmah se zatim okreće potrebama naroda koji je izgubljen i luta poput ovaca“, naglasio je dr. Ćubelić te nastavio: „Za svakog svećenike bitan je odnos s Isusom jer nas on šalje; njemu smo odgovorni; s njim se savjetujemo u molitvi. Konačno, svećenike samo Gospodin može utješiti i obradovati. A prava istina našeg svećeničkog služenja nismo mi sami, nego oni koje nam Isus povjerava. Zato smo pozvani, poput Isusa iz današnjeg evanđelja: ljude i njihove potrebe vidjeti, prepoznati, osjetiti, sažaliti se i krenuti u susret drugima. Dokle god ima ljudi koji su sposobni osjećati za druge, dotle će biti i nade za ovaj svijet“.

Za vrijeme mise, na kojoj se okupio velik broj don Ivanove rodbine, prijatelja i župljana, pjevao je župni zbor mladih. Naime, don Ivan potječe iz brojne obitelji, ima petoricu braće i pet sestara te 17 nećaka/nećakinja.

Nakon mise prof. dr. don Marko Trogrlić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i policijski kapelan u Splitu, predstavio je don Ivanovu knjigu „Ćubelići – rod i rodoslovlje“. Knjiga je objavljena u nakladi Bošković, a sadrži 289 stranica.

Don Ivan već godinama istražuje povijest Dobranja i Dobranjčana sakupljajući i zapisujući podatke iz mnogih crkvenih i državnih arhiva, surađujući s brojnim povjesničarima i profesorima. Knjiga opisuje rod i rodoslovlje Ćubelića ne samo iz Dobranja, nego i Ćubelića raseljenih po cijelom svijetu. Također, knjiga nije isključivo vezano samo za rodoslovlje nego se u njoj opisuje i način života, kultura, običaji i povijesni događaji vezani za njihovo selo i pretke.

Povjesničar prof. Trogrlić nabrojio je brojne izvore koje je don Ivan koristio iz Splitskoga Nadbiskupijskog arhiva naglasivši da je to veliki i zahtjevan posao složen u razumljiv i zanimljiv tekst. „Sva rodoslovlja u biti, više ili manje, uvijek ostaju prikraćena za dva pitanja na koja je teško odgovoriti: koje je porijeklo roda prije prvih nedvojbenih tj. dokumentiranih spomena i kako pratiti nosioce prezimena u doba suvremenih migracija koje su ih rasijale diljem svijeta“.

U knjizi su svi Ćubelići na okupu. „Povijest prezimena Ćubelić, i svih varijacija toga prezimena, može se pratiti od razdoblja mletačko-osmanskih ratova u 17. i 18. stoljeću. Državni i crkveni popisi (kao i niz drugih povezanih dokumenata) iz tog razdoblja početna su točka svakog istraživanja rodoslovlja u zaobalnom dijelu Dalmacije. Prezime Ćubelić postojalo je i prije prijelomne 1683. godine i svaki rod morao je postojati i prije razdoblja kada je postao poznat pod trenutačnim prezimenom. Iz tog se razloga u ovoj knjizi propitkuje mogućnost povezanosti suvremenog prezimena Ćubelić sa srednjovjekovnim livanjskim plemićkim i velikaškim rodom Čubretića kojemu se uslijed osmanske najezde zameo svaki trag na livanjskom području“, istaknuo je prof. Trogrlić te dodao: „Srednjovjekovni su Čubretići bili značajan ogranak plemićkog roda Hlivnjana, od kojeg su potekli i znatno slavniji Berislavići. Njihovi su pripadnici, nakon što je livanjski kraj postao sastavni dio srednjovjekovne Bosne, bili važni velikaši i vršitelji dvorskih dužnosti u službi srednjovjekovnih bosanskih vladara. Trag Čubretića ostao je, pak, u osmansko doba isprva sačuvan u imenu sela Čubretić na zapadu livanjskog polja, da bi se u 17. stoljeću i on izgubio u korist novog imena sela Čelebić“.

Knjiga je bogato opremljena ilustracijama koje pobuđuju sjećanja: „Ova je knjiga zaustavljeni isječak svih naših sjećanja na rodni kraj, na zavičaj, na obitelj, na podrijetlo. Onima van Domovine na Domovinu i stari kraj. Na kuću i grobove njihovih starih predaka koji ovdje nisu od jučer, i koji su makar i otišli uvijek ovdje s nama. Povijest je zabilježena memorija“, kazao je prof. Trogrlić poručivši: „Neka ona bude trajni podsjetnik da se, koliko god je to do nas, trajno vraćamo pa i da oživimo zavičaj gdje su naši stari korijeni!“

Svi zainteresirani knjigu su mogli kupiti po cijeni od 100 kuna, a sav iznos ide za potrebe crkve u Dobranjama.