U predstavljenom biografsko dokumentarnom djelu u kojem autor kroz sudbinu pravednika don Srećka Pavića, borca protiv svih nepravdi u svim državama i svim režimima od 1900. kada je rođen pa sve do smrti, govori o jednom od najmračnijih i razdoblja novije šibenske povijesti, talijanskoj fašističkoj okupaciji.

Don Srećko je bio zlarinski župnik i pomagao je logoraše koji su bili dovedeni u zlarinski logor iz trokuta Šibenik- Trogir – Drniš kad je talijanska vojska odlučila očistiti to područje od svih muškaraca iznad 15 godina i otvoren je logor Zlarin kroz kojega je prošlo između 2.500 i 2.600 ljudi, odnosno muškaraca koji su bili podvrgnuti torturama i psihičkim i fizičkim. Od posljedica gladi i batinanja 26 ih je umrlo u Zlarinu, a dosta se njih nije ni vratilo svojim kućama – kazao je autor knjige Darko Gulin.

Mnogi su spašeni i preživjeli su logor zahvaljujući djelovanju don Srećka Pavića.

Zasluge don Srećka u pomaganju logorašima su velike. On je organizirao mrežu pisanja prema tim svim mjestima odakle su bili logoraši, njemu su dolazili paketi, novci, a on bi to raspodijelio zatvorenicima, organizirao mrežu da se nose obroci tim ljudima. Talijani ga nisu sprječavali, dozvolili su mu to, kazao je Gulin. Osim opisa talijanskog koncentracijskog logora na zlarinskom rtu Marin koji je tamo bio devedesetak dana od ožujka 1943. do lipnja te godine, knjiga sadrži niz dokumenata iz ostavštine don Srećka Pavića, zlarinskoga župnika i njegov životopis, s naglaskom na njegovoj ulozi u pomaganju logorašima i mještanima Zlarina i spašavanju od talijanskog okupatora.

Govoriti o don Srećku Paviću u kontekstu teme konclogora u Zlarinu omogućuje nam, iz dokumenata koje je autor pribavio i riječi kojima je opisao sve što se događalo tih mjeseci u Zlarinu, shvatiti ulogu Crkve i istaknutog crkvenog čovjeka koji je vršeći službu Krista služio ljudima i njihovom dobru. I to ne tek bremenitom nego i onom vječnom, a to se dobro pokazalo u njegovom životu i tim teškim danima strahota – kazao je don Krešimir Mateša.

Don Srećko Pavić u Šibeniku ostao je zapamćen kao žestoki borac protiv Staleškog društva katoličkih svećenika zbog čega je bio u neprekidnom sukobu s komunističkim vlastima.