Knjiga, nastala unutar tri godine sustavnog, predanog i upornog rada, sadrži 455 str., 16. poglavlja te 8 priloga u kojima se donosi sustavan pregled razvoja ne samo knjige i knjižnica, već cjelokupnog društvenog, kulturnog, povijesnog, političkog i znanstvenog konteksta razdoblja kojim se bavi. Knjiga može biti korisna literatura svima koji proučavaju povijest, povijest umjetnosti i znanosti, arhitekturu i brojna druga područja.

Autor je potanko opisao povijest knjižnice samostana sv. Dominika u Dubrovniku, prema njegovim istraživanjima, prvoj javnoj knjižnici u Hrvatskoj. Knjižnica, veličine 33 x 9 četvornih metara, opremljena s 44 klupe širine 2,5 metra postavljene u dva reda, i danas je u dobro očuvanom stanju. Zasebno se u knjizi donosi Inventar srednjovjekovnih rukopisa i Inventar svih novovjekovnih rukopisa koji dosad nije bio objavljen, a koje je sastavio Šime Jurić. Na koncu knjige donosi se bibliografski popis literature tj. publikacija i arhivskih izvora, kojima se autor služio istražujući društvene i povijesne preduvjete koji su doveli do toga da je takva knjižnica mogla nastati na našim prostorima. Knjiga je pisana znanstvenim stilom, ali namijenjena je i široj čitateljskoj publici.

Predstavljajući knjigu prof. Krasić naglasio je sve važne sastavnice s mnogo poveznica na sustavan pogled svjetske povijesti knjige. „Knjiga, a ne Kolumbo, otkrila je novi svijet“, naglasio je autor. Spomenuta knjižnica bila je prva koja je bila otvorena za strance, koji su „sa svih strana nadirali u nju“ i koristili se knjižnom građom, a prema svojoj važnosti i opremi zavrjeđuje biti upisna na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Znanstveni rad profesora Krasića na izvrstan način svjedoči kako je hrvatska kulturna povijest neispisiva i nezamisliva bez Katoličke Crkve i to od vrha, od Rima i papa, do istaknutih crkvenih redova, kao što su benediktinci, dominikanci, isusovci ili franjevci pa sve do dna, do vjerničkoga puka. Vjera i kultura nisu razdvojene stvarnosti – kako misli marksizam ili fideizam – nego je evangelizacija uvijek i kulturna misija, kao što su vjera i znanje, vjera i znanost upućene jedna na drugu. Znanstveni doprinosi profesora Krasića iz područja povijesti dominikanskoga reda, povijesti školstva, vanjske povijesti hrvatskoga jezika i povijesti knjižnica, uz brojne monografske studije, pokazuju što znači objektivno znanstveno istraživanje, arheološko „kopanje“ po arhivima i dokumentima iz kojih se nakon mukotrpnoga rada razaznaje obris cjeline. Posao povjesničara nije naime kroničarski bilježiti ili gomilati dokumente nego istražiti i objasniti uzroke i posljedice. Na tom je polju prof. Krasić pravi virtuoz koji rezultate složenoga i zahtjevnoga istraživanja zna izložiti jednostavnim i razumljivim znanstvenim stilom u kojemu se ne razmeće erudicijom, nego pred očima ima u prvome redu čitatelja kojega želi poučiti i potaknuti na nova istraživanja. Stjepan Krasić nesumnjivo je jedan od naših najuspješnijih istraživača crkvene i kulturne povijesti, koji nas je zadužio mnogim vrijednim otkrićima, a njegovi su radovi pouzdano polazište za nova istraživanja, potpora i inspiracija novim generacijama koje je obogatio znanjem i smislom.

U predstavljanju su uz autora prof. dr. sc. Stjepana Krasića sudjelovali voditeljica Knjižnice Muzeja Slavonije dr. Marina Vinaj, predsjednica Udruge katoličkih intelektualaca prof. dr. sc. Ružica Pšihistal i knjižničarska savjetnica, predsjednica Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema Tihonija Zovko, dipl. teolog.