Zagreb, (IKA) – Knjiga “Vjera i um” (neoskolastički i suvremeni pristupi) profesora na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Josipa Oslića predstavljena je 19. siječnja u dvorani Vijenac Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Knjiga je tiskana u izdanju Hrvatskog filozofskog društva Filozofskog fakulteta iz Zagreba, u biblioteci “Filozofska istraživanja” kao 126. u nizu. Urednik knjige je prof. Pavao Bašić, a recenzenti su dr. Ivan Devčić i prof. Željko Pavić.
Djelo podijeljeno u tri poglavlja, ne računajući nulto poglavlje koje obrađuje razmeđe filozofije u okrilju hrvatske neoskolastike, na 297 stranica obrađuje teme kao što su Stjepan Zimmermann prema Jaspersovu egzistencijalizmu, zatim religijski osjećaj i racionalno opravdanje Vilima Keilbacha te sinteza skolastičkoga duha u duhu suvremene filozofije Vjekoslava Bajsića. Sva trojica autora bili su profesori na KBF-u i upravo pojedine segmente njihovih znanstvenih prinosa kao profesora filozofije na KBF-u autor je obradio u ovoj knjizi.
Kako sam autor navodi u predgovoru, “namjera pisanja ove knjige u prvom redu nije bila povijesne naravi, već se prije svega namjeravalo otkriti i pronaći upravo one filozofsko-teološke postavke koje će i danas omogućiti jedno plodno vođenje razgovora, bilo s tradicijom, bilo s drugim sugovornicima koji ne zastupaju ista ili slična uvjerenja, bilo sa svijetom znanosti”.
Na početku predstavljanja knjige, nazočne je pozdravila voditeljica Mira Matijević, koja je u kratkim crtama iznijela autorove biografske podatke.
O knjizi je najprije govorio riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić, istaknuvši kako se ona bavi jednim od najznačajnijih pitanja zapadne filozofske i teološke misli. Govoreći o sva tri poglavlja knjige, ustvrdio je kako se autor iz cjelokupnoga Zimmermannova opusa usredotočuje na njegovu raspravu s egzistencijalizmom, posebno Jaspersovim, po kojemu svatko može imati svojega Boga, čime se, kako Zimmermann smatra, ukida svaka religija. Slično je u drugom poglavlju gdje je riječ o Vilimu (Wilhelm) Keilbachu i njegovoj filozofiji religije te fenomenu religije u kojem je Keilbach podjednako uvažavao i sociokulturološke čimbenike, ali i psihološke elemente religije. Kad je riječ o trećem poglavlju, autor iz bogatog opusa Vjekoslava Bajsića prezentira samo njegove poglede na filozofiju Edith Stein, kao i naših filozofa i znanstvenika Federika Grisogona, Marka Antuna de Dominisa i Ruđera Boškovića te njegovo usredotočenje na odnos vjere i moderne znanosti, odnosno integraciju vjere i razuma preko prirodnih znanosti što sam njegov pristup ovom problemu čini originalnim, kako navodi dr. Oslić u svojoj knjizi, zaključio je dr. Devčić.
Govoreći o nultom poglavlju knjige, profesor bioetike na zagrebačkom KBF-u dr. Tonči Matulić rekao je kako je autor otklonio svaku teološku i filozofsku predrasudu da bi potom u srž ugradio iskreno nastojanje ova tri profesora da pokaže “njihovu izvornu, koliko spekulativnu, toliko i praktično djelatnu i sudbinsku vezanost s obzirom na najteža pitanja koja pritišću čovječanstvo”. Osvrnuvši se na prvo poglavlje, rekao je kako autor otkriva da Zimmermann pokušava između potpune predanosti filozofiji egzistencije, a kakvu je oblikovao Karl Jaspers i postajanja apsolutno vjernim neoskolističkoj filozofiji, izabrati srednji put, onako kako ga je utro Bernard Welte. Osvrćući se na drugo poglavlje knjige, dr. Matulić je ustvrdio kako je on posvećen Keilbachovu opravdanju religijskog pluralizma koji kritički propituje uvjete i mogućnosti filozofije religije koja bi po njemu trebala ispuniti trostruku zadaću: “izvršiti filozofsko utemeljenje religije, filozofski istražiti faktičnost religijskog pluralizma i na kraju filozofski dokazati da može postojati samo jedna istinska religija”. Govoreći zatim o trećem poglavlju, dr. Matulić rekao je kako je to po obimu najopsežnije poglavlje, a metodološki je podijeljeno u dva dijela. Prvi dio istražuje samorazumijevanje kršćanske filozofije u djelu Edith Stein, njenu poziciju između fenomenologije i skolastike i njezino posve prijateljsko približavanje teološko filozofskoj sintezi sv. Tome Akvinskog, dok u drugom dijelu autor posreduje kroz kritičku analizu mogućnosti načina razumijevanja tzv. integralne skolastike za kojom je tragao Vjekoslav Bajsić.
Dr. Pavić istaknuo je kako Crkva ne zastupa, ali ni preporuča nikakvu službenu filozofiju te je dodao kako ideja sinteze duhovnosti može predstavljati most koji samu “kršćansku filozofiju” može učiniti aktualnijom i bogatijom nego što je ona bila do sada bilo da se radi o ontologijskim, o spoznajno teorijskim ili etičkim problemima. Nadalje, on je ustvrdio kako autor zajedno s Emanuelom Levinasom i s predšasnicima na svojoj katedri razvija ideju dijakonije, bespogovornog služenja drugomu, jer ukoliko postavljamo uvjete, služenje postaje prisiljavajuće.
Na samom kraju nazočnima se obratio i sam autor knjige dr. Oslić, koji je naveo ideje koje su ga vodile da napiše ovu knjigu, budući da je, kako je rekao, “teško napisati cjelovito djelo”, priznavši kako je bio “vođen idejom da je dijalog jako važan” te da osobno smatra da su Zimmermann, Keilbach i Bajsić pokazali zanimanje upravo za dijalog i raspravu koje nama danas nedostaje. “Oduševljavala me otvorenost prema drugim spoznajama i shvaćanjima i postavkama”, dodao je dr. Oslić. Govoreći potom o razumijevanju, ustvrdio je kako bi na ovim autorima bilo dobro učiti se međusobnom uvažavanju i dijalogu, pa bi shodno tomu trebalo istražiti i druge autore koji su dali značajne i velike doprinose filozofiji i teologiji na KBF-u, rekao je.
Na predstavljanju knjige nastupio je Bogoslovski oktet otpjevavši dvije pjesme: “Laudate” te “Zdravo Marijo”.

Dr. Josip Oslić rođen je 1953. godine u Mihovljanu. Za svećenika je zaređen 1979. godine. Magisterij iz filozofije postigao je 1980. godine u Innsbrucku, a doktorsku disertaciju iz filozofije obranio je 1983. godine. Od 1993. do 2002. godine obnašao je službu rektora u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, a službu prodekana na KBF-u u Zagrebu od 1998. do 2001. godine. Kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog i biskupskim vikarom za grad Zagreb imenovan je 2004. godine. Osim toga, od 1993. godine predaje nekoliko kolegija na KBF-u. Do sada je objavio brojne radove i članke u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima, a knjiga “Vjera i um” treća je objavljena knjiga dr. Oslića.