Rijeka, (IKA) – Prije nepuna tri tjedna, u izdanju zagrebačke “Salesiane”, svjetlo dana ugledala je knjiga trsatskog franjevca i povjesničara dr. fra Franje Emanuela Hoška “Grga Čevapović, osporavatelj ranog liberalizma”. Knjigu su, uz autora, u Gradskoj vijećnici u Rijeci u četvrtak 14. travnja, predstavili prof. dr. Ines Srdoč Konestra s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i urednik Teološkog časopisa dr. Nikola Vranješ.
Do sada objavljeni podaci o franjevcu, pravniku i književniku Grgi Čevapoviću bili su neznatni i mogli su se pronaći tek u tragovima pa je i zadatak autora da iznese priču o franjevcu koji je svojim djelima najavio pokret ilirizma bio izazov, što je i sam priznao na promociji. “Grga Čevapović unatoč brojnim funkcijama, bio je prije svega franjevac. To je bio njegov životni izbor i ne samo zato što je stajao na čelu franjevačke pokrajine sv. Ivana Kapistranskog koja je obuhvaćala franjevačke samostane u Slavoniji i hrvatskom dijelu Podunavlja, on je svojom životnom zadaćom smatrao duboko ucijepiti u svijest važnost franjevaštva”, rekao je dr. Hoško. Čevapović je u svojim djelima pisao da je ta njegova franjevačka pokrajinska zajednica dala u prošlosti mnogo vrlo inteligentnih kulturnih stvaralaca koji su u isto vrijeme bili potpuno franjevački opredijeljeni i uzori franjevačkog života. “Smatrao je da te dvije životne opcije idu zajedno: biti visoko zauzeti kulturni radnik i u isto vrijeme autentičan franjevac”, rekao je dr. Hoško.
S njim se složila i prodekanica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. Srdoč Konestra istaknuvši kako je nemoguće promatrati Čevapovića u crkvenim, odnosno književnim okvirima jer je svojim djelovanjem itekako ostavio traga u povijesnim vremenima koji su najavljivali Ilirski pokret. Za povijesni kontekst Čevapović je važan jer je kroz svoje radove pisao o franjevačkim samostanima čije je iznosio povijesne okolnosti u kojima su oni tada djelovali, rekla je Srdoč Konestra.
U dvadesetoj godini života, godine 1806., Čevapović je doktorirao filozofiju da bi kasnije djelovao kao profesor filozofije te profesor teologije. Čevapović je djelovao u turbulentno vrijeme kasnog jozefinizma i ranog liberalizma koje je, kako je istaknuo autor, ‘zgužvalo’ franjevce u samostane i zato je Čevapović pisao povijesne knjige, među njima i “Zakonik franjevačkog života”. Bilo je to vrijeme kada se u tadašnjem Požunu, današnjoj Bratislavi održala Sinoda s koje je jedino Čevapović naveo zaključke, no car Franjo I. ih ne odobrava i ne dopušta da isti prijeđu granicu habsburškog carstva čime Sveta Stolica ostaje uskraćena za vrijedne podatke, istaknuto je na predstavljanju.
U kakvom vremenu je ovaj do sada nepravedno zapostavljen franjevac djelovao, govori u prilog činjenica kako se Crkva u to vrijeme suočavala s padom pastirskog zalaganja svećenika, ravnodušnošću vjernika, porastom liberalizma, s čime se Čevapović borio pišući djela koja su u prvom redu bila namijenjena mladim franjevcima i novacima. “Bila je to njegova osobna dalekovidnost. Iako se o franjevaštvu piše od 1730. godine, Čevapović je svoje spise oblikovao da budu u svrhu odgoja”, rekao je fra Hoško dodajući kako je time želio mlade franjevce jače zagrijati za bratstvo, oduševiti ih za franjevaštvo i autentičan život franjevca.
Malo je poznato da je bio preteča Ilirskog preporoda, istaknula je Srdoč – Konestra, a fra Hoško je u knjizi otkrio da su dvije oznake u njegovoj biografiji na to upućivale: pjesma u kojoj se nalaze stihovi “Hej Slavonci, Hrvati, Dalmatinci… hej svi vi koji ste Ilirci” čime se jasno vidi jasnoća koncepta ilirizma kao hrvatskoga zajedničkog nazivlja koji obuhvaća sve hrvatske pokrajine, sva hrvatska narječja i govore, dok s druge strane prelazi sve dalje i pokušava objediniti sve hrvatske Slavene.” To nije novost, ali tu njegovu pjesme je u prvim brojevima “Danice” objavio Ljudevit Gaj”, otkrio je fra Hoško. Kao drugu činjenicu naveo je podatak da ga je njegov veliki životni učitelj Matija Petar Katančić, koji je preveo na hrvatski Sveto pismo, odredio za recenzenta tog povijesnog književnog djela.
Grga Čevapović umro je vrlo mlad zbog upale pluća, pokopao ga je u Budimu kasniji zagrebački biskup kardinal Juraj Haulik o kojemu fra Hoško priprema knjigu s povijesnim podacima koji do sada nisu bili objavljivani. Današnjem franjevcu Čevapović je svjedok autentičnog franjevaštva, osobito je svjedok da se može odabrati i živjeti autentično franjevaštvo unatoč lošim vanjskim okolnostima, rekao je fra Hoško dodajući još neke odlike ovog franjevca. “On je dovitljiv, snalažljiv tražitelj takvoga prikazivanja autentičnog franjevaštva u okolnostima koje su protivne takvome nastojanju i čini to dovitljivo s nekom prividnom mogućnošću izbora.”