Predstavljanje knjige održano je u organizaciji osječke Udruge „Šokačka grana“ u Klubu knjižare Nova. Uvodno je predsjednik „Šokačke grane“ Goran Đaković naglasio kako su „Šokci tijekom svoje opstojnosti uvijek bili i ostali vezani uz Crkvu i uzdali se u Boga, molili i stvarali hrvatsku kršćansku baštinu, a autorica Manda Svirac svjedoči o tome svojom knjigom“.

Događaj je otvorila i vodila prof. Tena Babić Sesar, koja je ispričala autoricu Svirac i umirovljenoga đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, predviđene predstavljače knjige. Zbog njihove spriječenosti o knjizi su govorili urednica doc. dr. sc. Marija Raguž (Katedra za medicinsku statistiku i medicinsku informatiku Medicinskoga fakulteta osječkoga Sveučilišta J. J. Strossmayera), doc. dr. sc. Nina Mance (Katedra za jezikoslovlje, Odsjek za kroatistiku osječkoga Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti), voditeljica Centra za istraživanje nematerijalne kulturne baštine i dr. sc. Martina Kelava, viša kustosica i ravnateljica Muzeja Cvelferije.

Doc. dr. sc. Mance upoznala je publiku sa životopisom etnologinje Mande Svirac, rođene u Vođincima/Vinkovcima, njenim bogatim znanstvenim radom i karijerom umirovljene profesorice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2011.) koja je autorica stotina stručnih radova, urednica dviju radijskih emisija na Radiju Mariji, scenaristica, autorica knjiga „Darivanje kruhom u običajima Hrvata“ (1998.), „Nakon susreta s pastirima. Pastiri u hrvatskim obiteljskim zadrugama“ (2002.), suatorica s Josipom Plavšićem „Vođinci – Vrijeme ljudi, događaji“.

„Za svoj rad 2008. godine nagrađena je Oskarom za međunarodni folklor, a priznanje je primila u Italiji. Za posebne zasluge i kao priznanje udruzi ‚Družina‘, primila je zastavu identiteta Međunarodne unije folklornih skupina 2011. godine. Na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju u Zagrebu predavala je kolegije iz predmeta izvaneuropskih naroda i kultura, neke je sama osmislila i uvela u nastavu doprinijevši kvaliteti nastavnoga plana i programa, a među kolegijima je izborni ‚Simbolika kršćanstva u hrvatskoj tradiciji‘ (2008.)“, kazala je doc. dr. sc. Mance. Dodala je da je najnoviju knjigu 2023. godine objavio izdavač „Družina“ – Čuvari tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga, dok je suizdavač Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu. Recenziju potpisuju Mirela Hrovatin i Odilon Gbènoukpo Singbo (Katedra za teologiju HKS-a), te lekturu prof. Tena Babić Sesar.

Predstavljačica Mance pročitala je autoričino pismo kojim ukazuje na pozvanost upoznavanja vlastite baštine te kako je predstavljena knjiga prikladna za školske zbirke, posebice u zavičajnom okružju Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Doc. dr. sc. Raguž predstavila je strukturu knjige i sadržaj pripominjući važnost identiteta o kojemu se govori i u nadnaslovu knjige, gdje je malim slovom otisnuto ‘riječ’, a to zapravo, kazala je, nije pogrješka već namjera ukazati kako je „hrvatski narod prije prihvaćanja kršćanstva i prije braće Ćirila i Metoda i glagoljičnoga pisma, imao vlastitu kulturu, svoju riječ, svoj hrvatski jezik za komunikaciju“. Dodala je da se predstavljanje tiskovine održava na svetkovinu Uzašašća, osobito bitnu u „šokačkoj tradiciji koja njeguje običaj svečanog ophoda križarica, no taj je običaj iskorijenjen i prikazuje se tek na dječjim smotrama“. U trima poglavljima knjiga obrađuje teme: Hrvati i kršćanstvo, Hrvatska tradicijska baština i kršćanstvo, Dragutin Lerman Aleksandar Gahs − Odabrani primjeri hrvatskih istraživača o dalekim narodima i njihovo nadahnuće kršćanstvom. Među zanimljivostima potkrijepljenim dokumentarnom fotografijom, knjiga otkriva „Isusa u običajima božićno-novogodišnjeg ciklusa“ (od Barbare do Lucije, Badnjak, Božić, Valentinovo), „Isusa u običajima uskrsnoga vremena“, BDM u običajima (u Bibliji i hrvatskoj baštini), govori o tradicijskom odijevanju od Došašća do Duhova, o križevima i drugim oznakama.

O kršćanskom običaju na svetkovinu Uzašašća Gospodinova govorila je i ravnateljica Kelava. „U središtu je knjige pojam identitet koji je teško razumjeti bez pojma kulture. U 21. stoljeću živimo vrijeme preispitivanja identiteta, prihvaćamo činjenice o sebi i s identitetom upoznajemo druge. Hrvatska kultura ima obilježje kršćanske vjere… Prožimanje vjerskog i pučkog vidljivo je na primjeru križnog puta i marijanskih pobožnosti koje su prihvaćene u Crkvi, dok je na Spasovo bio običaj činiti ophod kroz selo. Djeca (niži razredi osnovne škole) nazvana krstari i križarice odjenuli bi svečanu nošnju i u povorci, na čelu s križonošom, posjećivala bi ukućane pjevajući domaćinima, želeći uspješan urod. Običaj se pokušava obnoviti“, rekla je dr. sc. Kelava.

U diskusiji je naposljetku urednica Raguž dodala kako u povijesti i u suvremenosti postoje konstante, a to su vrijednosti – kršćanski svjetonazor kao bitna sastavnica tradicijske kulture koju baštinimo i stvaramo, razloživši kako knjiga „tekstovima svjedoči o duhovnim vrijednostima, ne samo materijalnima (ukrašavanje tekstila − rubine, pregače, antependiji, oltarnici, zlatovezi i dr.; sjenica za Tijelovo…), a sredstva izražavanja kršćanskih vrijednosti označuju vjersku i identitetsku pripadnost“.

U programu je prigodnim repertoarom pučkim crkvenih napjeva nastupila Ženska pjevačka skupina „Šokice“ Udruge „Šokačka grana“ uz ravnanje voditeljice Bojane Lakotić.