Zagreb, 18. 11. 1999. (IKA) – “Laici u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od 1900.” naziv je knjige novinara “Glasa Koncila” dr. Adolfa Polegubića koja je predstavljena u dvorani Tribine grada Zagreba u srijedu 17. studenoga. Riječ je u stvari o izvatku, odnosno šestom dijelu doktorske disertacije samoga autora, koja nosi puni naslov “Laici u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od 1900. Njihova duhovnost, crkvena i društvena pozicija i njihove institucije na temelju prosudbe Drugoga vatikanskog sabora”. Knjiga je objavljena u izdanju biblioteke “Ravnokotarski Cvit”, a o njoj su govorili urednik i nakladnik dr. fra Stipe Nimac, profesor moralne teologije ddr. Marijan Valković, profesor pastoralne teologije dr. Josip Baloban, direktor “Glasa Koncila” Nedjeljko Pintarić te sam autor.
Dr. Polegubić u knjizi govori o laicima u Crkvi i društvu u Hrvatskoj od g. 1992. Posebno se osvrće na prvi skup hrvatskih vjernika laika nakon Drugoga svjetskog rata, koji je održan u Zagrebu od 16. do 18. listopada 1992. Autor u nastavku govori o razlici između privatnih i javnih društava u Crkvi, donoseći najvažnije podatke o 26 postojećih laičkih organizacija, društava, pokreta te svjetovnih instituta u Crkvi u Hrvatskoj. Dr. Polegubić predstavlja i pet kriterija II. vatikanskog sabora za prosudbu laičkih organizacija: kriterij svjesnosti po sakramentu krštenja, kriterij unutarcrkvenog apostolata, kriterij osposobljenosti za apostolat u svijetu, kriterij služiteljskog usmjerenja i kriterij teološke nadgradnje laika. Od velikog broja laičkih udruga u Crkvi u Hrvatskoj autor u svom djelu prema navedenim kriterijima prosuđuje rad i djelovanje Hrvatskoga katoličkog zbora “Mi” i Molitvene zajednice “MiR”. Kao primjer suradnje laika u župi, dr. Polegubić predstavlja župu sv. Marka Križevčanina u Zagrebu. Na kraju knjige prvi put je predstavljen opširni popis literature o laicima u Crkvi u Hrvatskoj.
U zaključku svoje knjige, govoreći o ostvarenim i neostvarenim zadaćama vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj, autor ističe: “Zbor vjernika laika nije prodro u srž problema. Treba učiniti društvenu analizu problema crkvenog laikata. Treba zaključiti kako je potreban istovjetan angažman i laika i klerika u postizanju ciljeva. Pokazalo se da su tekstovi Drugoga vatikanskog sabora općenito poznati. Skupine se trude oko njihova provođenja u život, ali malo je konkretnih rezultata. (…) Došlo je vrijeme za novo, temeljito djelovanje, kojeg se treba vrijedno prihvatiti”.