Predstavljanje knjige je organiziralo Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije u suradnji sa Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. O knjizi je uz autoricu govorio dr. sc. Daniel Premerl s Instituta za povijest umjetnosti i Ivan Viđen, član Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.

Na početku je sve prisutne uime Vijeća pozdravio povjesničar umjetnosti Viđen, koji je naglasio da Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije želi razviti široku platformu s najšarolikijim temama kulturne baštine i žive baštinske kulture koja je povezana s Dubrovačkom biskupijom i dubrovačkim područjem. Također je rekao kako će sve na susretu pokušati približiti, kroz razgovor o knjizi, ličnost jednog iznimno zanimljivog renesansnog čovjeka koji je boravio u našoj sredini sredinom 16.st.

Dr. Premerl je u uvodnom dijelu rekao da mu je čast  što će predstaviti jednu novu, zanimljivu, uzbudljivu i nadasve vrijednu i kvalitetnu znanstvenu knjigu. Jedna od glavnih vrijednosti ove knjige je njezin obuhvat, jedna samosvijest s kojom se krenulo u tako nešto. BeccadellI je poznata ličnost u staroj dubrovačkoj historiografiji, a posebno je stekao mitski status u povijesno-umjetničkoj historiografiji u Hrvatskoj.

Tijekom tih pet godina u Dubrovniku podigao je biskupijski ljetnikovac usred Šipanskog polja koji se naziva Beccadellijev ljetnikovac, a svojom je arhitekturom odudarao od uvriježenih lokalnih tipova dubrovačkih ljetnikovaca te je posebno plijenio pozornost zbog unutarnjih oslika. Tu su bili prikazani portreti istaknutih intelektualaca, pisaca. Sama ta činjenica da se takav jedan renesansni žanr u 16. st. javlja u Šipanskom polju je bila vrlo interesantna pojava. Svi portreti koji su se nizali u ljetnikovcu su zaključeni portretom Michelangela Buonarrotija koji je tada bio živ i imao oko 80 godina.

S njim je nadbiskup održavao epistularnu komunikaciju iz Dubrovnika i poziva ga u Dubrovnik. Autorica je učinila hvalevrijednu stvar da je ona mogla kompleks njegove ličnosti i odnosa s likovnom umjetnošću sagledati s obje strane. I s hrvatske, ali i s talijanske, odakle on jest i gdje je proveo većinu svog života. Upravo je to i najveća vrijednost ove knjige uz ogroman napor koji je izvrsno priveden kraju. Tanja Trška je krenula k toj cjelini i rezultat je izvrstan, naglasio je predavač te dodao kako je profitirala i naša i talijanska historiografija.

U drugom djelu predstavljanja knjige Viđen je kroz razgovor s autoricom o nastanku knjige pružio priliku publici da saznaju još neke detalje. Autorica Trka je rekla kako je htjela naći mjeru i pomiriti ta dva različita polazišta. Od svojih talijanskih profesora je dobila poticaj da nastavi s radom jer svi pripadamo istoj kulturi i istom mediteranskom okruženju. Ono što joj je dalo širinu, a ujedno i teret, je to bogatstvo njegove crkvene karijere da cijelo vrijeme mijenja kontekst.

Ličnost dubrovačkog nadbiskupa Lodovica Beccadellija (Bologna, 29. siječnja 1501. – Prato, 17. listopada. 1572.) čvrsto je povezala dvije obale Jadrana, prvenstveno zahvaljujući njegovom boravku u Dubrovniku. Unatoč dosadašnjim istraživanjima talijanskih i hrvatskih autora Beccadellijeva uloga kao sakupljača umjetnina, naručitelja, sudionika kulturnih zbivanja svoga vremena i prijatelja i pokrovitelja umjetnosti nije do kraja istražena.