Dubrovnik, (IKA) – U crkvi Male braće u Dubrovniku u utorak 27. ožujka održana je promocija knjige dr. fra Marija Šikića “Franjo Vlašić. Karizmatični franjevac Male braće OFM”. Riječ je o prvom životopisu fra Franje Vlašića (1930. – 1985.), svećenika koji je dio svoje službe proveo i u Dubrovniku, a za kojeg je uprava Franjevačke provincije sv. Jeronima, na temelju izjava mnogih svjedoka i bogate pisane ostavštine, odlučila pokrenuti proces beatifikacije. Knjigu su, uz autora, predstavili dr. fra Andrija Nikić i dr. fra Prelja Gjurashaj. Autor knjige dr. Šikić nazočne je upoznao sa životnim putom fra Franje kao i okolnostima i tijekom priprave postupka za proglašenje blaženim. Dr. Nikić, dobar poznavatelj povijesti hrvatskog naroda u BiH, govorio je o prilikama u kojima se javio fra Franjin poziv da ode u svećenike. “Drugi svjetski rat učinio je fra Franju svjedokom krvave kupelji u Hercegovini kad je ubijeno 66 fratara, 12 članova dijecezanskog klera, 1 redovnica i više od 17.500 katolika. U jednoj maloj Hercegovini, to se dogodilo od strane partizana 1945. i u vrijeme poraća. Fra Franjo je u tom ozračju progona odlučio postati svećenik”, istaknuo je fra Andrija te dodao kako je upravo fra Franjo pokretač i prvi urednik časopisa “Brat Franjo”. “U njemu je fra Franjo želio iznositi svijetle likove odnosno životopise naših mučenika jer su upravo ti mučenici biseri koji daju snage suvremenicima da krenu njihovim stopama”. O mističnim iskustvima i dubokoj pobožnosti fra Franje Vlašića prema Blaženoj Djevici Mariji, na temelju njegova dnevnika, govorio je fra Prelja Gjurashaj. Moderator večeri bio je fra Vitomir Smoljan, a u glazbenom dijelu nastupio je zbor župe Uznesenja Marijina iz Rožata pod vodstvom s. Nevenke Tadić.
Fra Franjo Vlašić rođen je 26. veljače 1930. godine u Sovićima u Hercegovini kao treće od osmero djece u obitelji Franje i Ive r. Ćorluka. Na krštenju je dobio ime Ivan. Osnovnu školu pohađa u Sovićima, gimnaziju upisuje u Imotskom, zatim u Travniku kao sjemeništarac hercegovačke biskupije. Drugi svjetski rat prekida njegovo školovanje, te jedno vrijeme boravi doma. Maturu je položio 1952. godine u Klasičnoj gimnaziji u Pazinu. Nakon odsluženja vojnog roka 4. listopada 1953. godine ulazi u franjevački red i dobiva redovničko ime Franjo. Privremene zavjete polaže 1954. godine, a svečane 1957. godine u Zadru. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 29. lipnja 1959. godine polaganjem ruku nadbiskupa Franje Šepera. Diplomirao je 1960., a tri godine kasnije postiže licencijat iz teologije. Godine 1966. završio je studij hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1964. godine u franjevačkom sjemeništu na Poljudu je profesor hrvatskog jezika i duhovnik. Zatim služi u Kotoru, Kuni na Pelješcu, vrši službu provincijalnog definitora, više puta je bio provincijski asistent Franjevačkog svjetovnog reda, a 1975. postaje predsjednik svih hrvatskih asistenata FSR. U Dubrovniku 1977. godine pokreće časopis “Brat Franjo” i postaje njegov prvi urednik. Postaje predsjednikom Vijeća asistenata Odbora trećeg reda hrvatskih franjevačkih provincija za proslavu 750. obljetnice smrti sv. Franje, te predsjednikom Središnjeg odbora za proslavu 800. obljetnice rođenja sv. Franje. Aktivno se uključio i u plan nacionalne posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu. Godine 1985. određen je za predstojnika samostana sv. Josipa u Lapadu. Preminuo je 16. kolovoza 1985. godine i pokopan je na Dančama u Dubrovniku.
Izdavač njegova životopisa je franjevački samostan Male braće u Dubrovniku, a knjiga je objavljena 2011. godine.