Predstavljena knjiga o ljetnikovcima Rijeke dubrovačke
Predstavljena knjiga o povijesti svakodnevice u ljetnikovcima Rijeke dubrovačke
Knjiga „Ombla, vile i vilani. Povijest svakodnevice u ljetnikovcima Rijeke dubrovačke (15. do 19. st.)“ Slavice Stojan, članice Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, ravnateljice Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i predsjednice dubrovačkog ogranka Matice hrvatske, predstavljena je u petak 13. rujna u franjevačkom samostanu Pohođenja Marijina u Rožatu, u Rijeci dubrovačkoj.
Predstavljači su bili Inge Belamarić, Joško Belamarić, Ivana Lazarević i fra Josip Sopta, a sudjelovao je i dramski umjetnik Marjan Nejašmić Banić.
Knjiga o ljetnikovcima Rijeke dubrovačke nastala je na arhivskim podacima, ali nije zbirka arhivskih podataka nego je zbirka zanimljivih priča iz života koje su do danas na svoj način opstale, rečeno je na promociji. U njoj se nalaze priče o životima gospodara i graditelja ljetnikovaca koji danas izgleda bajkovit, ali je, kao i svaki ljudski život, imao svoje teže strane. Opisani su u njoj, uz ostalo, obiteljski susreti, dogovori o ženidbama, posjeti ljudi iz inozemstva, diplomatski razgovori i slično.
Predstojnik samostana Sopta predstavio je autoričin opis ovog samostana, kojeg ona spominje na više mjesta u knjizi, davši širi kontekst nastanka i razvoja samostana i franjevaca vezanih uz njega.
Proučivši brojne arhivske fondove Dubrovačke Republike u Državnom arhivu u Dubrovniku, autorica je identificirala šezdesetak kuća/ljetnikovaca dubrovačke vlastele i bogatijih dubrovačkih građana poredanih uz obale zaljeva Rijeke dubrovačke, ali i na uzvisinama u selu Mokošici, u Petrovu Selu, šumetskoj dolini i svuda gdje je bila mogućnost za uzgoj voća i povrća, za lov i ribolov, za jednostavniju opskrbu mesom i drvom za ogrjev, te izravni pristup izdašnim izvorima žive vode, nabavu građevinskog materijala i gdje su bili dobri uvjeti transporta ljudi i životinja. No, osim toga, preduvjet za izgradnju kamene kuće u Rijeci dubrovačkoj bio je i unosan posao s brodaricama, udjelima u ribolovu, manufakturi sukna, mlinovima i u izradi bakrenog posuđa.
Tijekom stoljeća postale su te kuće gospodara, kako su ih nazivali, idealna mjesta u kojima se mogla spajati korist i dokolica. Brojni su književnici stvarali upravo u Rijeci dubrovačkoj jer ih je na književno stvaralaštvo poticao boravak na ladanju. Autorica otkriva zašto su Rijeku nazivali Helikonom, planinom gdje su stolovale Muze, identificiravši veliki broj djela dubrovačkih književnika koji je tamo nastao, kao i prostora u kojima su djelovali brojni znameniti i manje poznati pisci i pjesnici starije hrvatske književnosti od razdoblja latinskoga humanizma, preko renesansnih stvaralaca i baroknih epskih dramatičara sve do dubrovačkih književnih glasova u 19. stoljeću. Stoga i naziva Rijeku dubrovačku hrvatskom humanističkom kolijevkom.
Izuzetno je zanimljiva karta dobivena spajanjem 10 katastarskih karata iz prve polovice 19. stoljeća na kojoj se nalaze ucrtani ljetnikovci kojima je autorica navela prve vlasnike i graditelje, a tamo gdje je to bilo moguće pronaći u dokumentima i njihove kasnije posjednike. Ova zanimljiva karta tiskana je i kao dodatak u posebnom džepiću na kraju knjige, ali ovdje bez intervencija. Treba spomenuti i fotografije kojima je knjiga opremljena, a čiji su autori Boris Jović, Mara Marić i sama autorica.
Knjiga ne sadržava samo gole arhivske podatke, nego nudi i zanimljive priče o životu koji je bujao unutar zidova danas većinom ruševnih zdanja na obalama Rijeke dubrovačke i bit će obavezno štivo za sve koji žele nešto saznati o ovom dubrovačkom fenomenu – ljetnikovcima na obali Rijeke dubrovačke.
Knjigu je objavio Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 2019. godine.