Prema riječima izdavača, ta knjiga „po prvi put u hrvatskoj javnosti biranim riječima uobličuje primjenjivi pučki vjernički izričaj, primjeren svečanostima i slavljima vezanima uz radost vinogradarskih, vinarskih i podrumarskih aktivnosti i ‘vinske’ svece: sv. Vinka, sv. Urbana, sv. Martina i sv. Ivana“.

Nazočnim sudionicima obratio se tajnik udruge Ekosspiritus Radovan Librić, istaknuvši zahvalnost na ukazanom povjerenju da upravo Društvo sv. Izidora Seljaka izda knjigu koja je po svom sadržaju „izrazito kršćanska i drugačija od tekstualnih predložaka koji se koriste pri vinskim svečanostima, osobito vezanima uz martinje. Društvo sv. Izidora Seljaka drži običaje Samobora i njegovih katoličkih župa. Ova knjižica neka nam bude poticaj da u svojim okupljanjima više blagoslivljamo, a manje se držimo paraliturgijskih poganskih običaja koji se često nude pod kapom tradicije“, kazao je Librić, ujedno i autor riječi izdavača u knjizi. U tom je kontekstu podsjetio na samoborskog župnika mons. Ivana Horvata koji je poticao Samoborce u održavanju njihovih tradicija.

Urednik knjige mons. Nedjeljko Pintarić prikazao je tijek nastanka knjige tijekom dvije godine te njezin sadržaj, popraćen prigodnim ilustracijama i fotografijama, u sedam poglavlja na 48 stranica. Podsjetivši na Knjigu Sirahovu, da „vino nije cilj samome sebi i ne treba se u njemu junačiti jer je mnoge oborilo“, mons. Pintarić je ukazao na način pisanja autora Kneževića „koji svojim poticajima priziva da se u dostojanstvu i s nadom kroči ljudskim putevima te da Bog bude s nama, da i mi ostanemo s njime. Dok zahvaljujem autoru Kneževiću na njegovom trudu, s kojim nam otkriva profinjenost svojeg kršćanskog pristupa ovozemaljskim i vječnim stvarnostima, radosno pozivam sve čitatelje ovog djela da u vinskim svečanostima i svim druženjima budu vedri i radosni, u ozračju zahvale, blagoslova i veselja“, kazao je mons. Pintarić.

Pozdravivši sve nazočne, autor Knežević je zahvalio Društvu sv. Izidora što mu je omogućilo tiskanje knjige; a time i dalo mogućnost da o vinu govori uz poštovanje njegove vrijednosti i značenja, zanosno, ali i odgovorno, sa zahvalnošću Bogu za taj i sve druge darove koje ljudi primaju iz Božje ruke i s radosnom kršćanskom nadom.

Podsjetivši kako je i s kojim je pobudama nastajao te kako je dovršen rukopis knjige, autor se prisjetio svoga novinarskog rada na Radiostanici Ivanec kada je pratio i vinogradarske i vinarske teme te tako i bio upoznat s martinjskim običajima i sve raširenijim programima  takozvanoga „krštenja mošta koji kršćanima ne mogu biti prihvatljivi. I osjetio sam da bi valjalo osmisliti sadržaj koji bi bio blizak mnogima koji žele slaviti Martinje u kršćanskom duhu: srdačno i veselo, u slozi i prijateljstvu, s pouzdanjem i u vedroj nadi; a sve to uz zahvalnost Bogu za novo vino i sve drugo što daruje ljudima za njihovo dobro i spasenje i uz molitvu za Božju pomoć i blagoslov i ubuduće. Tako se javila ideja o ovom djelu i to je njegova nit vodilja i okosnica i sada kad je dovršeno“, kazao je Knežević opisavši da je bilježio ideju za idejom, natuknicu za natuknicom, razvrstavajući ih, grupirajući i pročišćavajući ih, te su se postupno počeli nazirati pojedini dijelovi knjige, mogući redoslijed te što bi još trebalo uvrstiti, što popraviti i kako usklađivati jedno s drugim i svaki dio s cjelinom.

„Imamo tekst koji usklađeno teče od početka do kraja martinjske svečanosti, a opet većina se dijelova može koristiti i izdvojeno, samostalno, i u drugim prilikama. Primjerice, u našim krajevima vinogradari sve sadržajnije obilježavaju i skori spomendan svetog Vinka, pa se i za tu prigodu u ovoj knjizi može naći lijepih tekstova; također i za druge vinogradarske i vinarske prigode. Uvijek je poželjno dodati i svoje, domaće sadržaje. To može i prevladavati, uz poštivanje onoga bitnog, a to je da vino prihvaćamo radosno, ali i odgovorno, uz zahvalnost Bogu i molitvu za njegovu pomoć i u našem budućem radu i životu“, kazao je autor knjige.

„Želio sam podsjetiti da mnogo toga baštinimo od naših predaka, djedova i baka, majki i očeva. Većinom i naše gorice, u koje su ugradili svoj trud, nadu i ljubav. I kao zahvalni sinovi i kćeri, sjetiti ih se, zahvaliti im, dignuti kupicu njima u čast. I podsjetiti na povijest vinogradarstva i vinarstva na tlu Hrvatske; posebno istaknuti kako je vinogradarstvo bilo glavni izvor prihoda mnogih kućnih zadruga, ali i sa sjetom pribilježiti kako se površine pod nasadima vinove loze sve više smanjuju. Nisam mogao ne podsjetiti na neke lijepe izreke o vinu iz Svetoga pisma, na pretvorbu vode u vino u Kani Galilejskoj i posebno na značenje vina, uz kruh, u euharistiji“, pojasnio je Knežević.

„Uz zahvale Bogu, obratit ćemo se sa zahvalnošću i nebeskim zaštitnicima vinograda i vina; slijedom godine: svetom Vinku, svetom Urbanu, svetom Martinu i svetom Ivanu, apostolu i evanđelistu. Uz svakoga od njih želio sam da bude i mala molitvica, pa ih i imamo u našoj knjižici“, spomenuo je dodavši da mu je „jedna od nakana bila istaknuti dobre međuljudske odnose i međusobno poštovanje koje donosi višestruke koristi: razumijevanje, uvažavanje, susretljivost, solidarnost, pravičnost, boljitak za sve, ozračje prihvaćenosti, sloge i zajedništva. Poželjno je da u tom duhu budu i zdravice na našim susretima, svečanostima i veselicama, pa donosimo i nekoliko takvih tekstova“, poručio je.

„Također, želio sam istaknuti lijep govor, koji oplemenjuje i usrećuje čovjeka. Potreba za lijepom riječi tim je važnija jer je na djelu prava poplava ispraznog i ružnoga govora. I onog još gorega – bogohulnih psovki koje od starijih prihvaćaju i mladi, pa čak i djeca. Zato se u knjizi kaže: ‘Daleko bilo od nas sve ono što nije dostojno čovjeka’“, kazao je Knežević, ukazavši na tekstove zdravica u knjizi, osobito na zdravici za domovinu.

„Radostan sam zbog ove zdravice koja izvire iz naše povjesnice da bi nam progovorila o sadašnjem trenutku domovine – rodne grude i nas koje je odnjihala u svom krilu“, zaključio je autor Knežević, zahvalivši svima koji su pridonijeli izdavanju knjige.