PREDSTAVLJENA KNJIGA O SVEĆENICIMA ŽRTVAMA RATA I PORAĆA

“Stradanja Crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu – Svećenici – žrtve rata i poraća” autora don Ante Bakovića, knjiga je o šest stotina mučenika, svećeničkih žrtava Crkve u Hrvata, od 1941 do 1945. i dalje. U izdanju autora, knjiga je izašla u rujnu ove godine u Zagrebu, a predstavljena je u utorak 6. rujna prije podne u dvorani Tribine grada Zagreba na Kaptolu 27. Brojnom slušateljstvu knjigu su predstavili povjesničari dr. Mirko Valentić, ravnatelj Instituta za suvremenu povijest i dr. Juraj Kolarić, profesor crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. U čast povijesnog događaja, pohoda Svetog Oca Ivana Pavla II. , autor don Ante Baković predao je ovaj najnoviji sveobuhvatni izvještaj o svećeničkim žrtvama i stradanju Crkve u Hrvata u Drugom svjetskom ratu hrvatskom narodu i njegovoj Katoličkoj Crkvi. U predgovoru knjige, za koju kaže da je prethodnica velike monografije “Martirologija hrvatskih svećenika”, koja uskoro izlazi, autor ističe da su ovi mučenici neprocjenjivi dragulj u novijoj povijesti Hrvata, te poziva da izvučemo iz zaborava ove narodne i Božje velikane, te im dadnemo časno mjesto u sjećanju nacije i Crkve. Poziva još da pokrenemo sveopću akciju da se svi zajedno kanoniziraju i da se uvede novi blagdan – svećenika hrvatskih mučenika. Knjiga je radni materijal i dana je na uvid javnosti, ali i na moguće dopune i izmjene. Ovaj prikaz ima blizu 200 novih imena u odnosu na sve dosadašnje prikaze i izvješća. Podaci su, rečeno je između ostaloga na predstavljanju knjige, skupljeni na terenu. Autor je išao iz župe u župu, iz biskupije u biskupiju, iz provincije u provinciju i tako prikupio materijal za ovo dragocjeno izvješće, pri čemu su mu osim pisanih dokumenata pomogli još živi svjedoci. Cijelo područje Crkve u knjizi je podijeljeno u 32 liste, tj. biskupije i provincije. U odnosu na dosadašnja istraživanja, ova je knjiga novo otkriće naše historiografije o stradanju svećenika, bogoslova i časnih sestara iz doba Drugog svjetskog rata. Knjiga donosi popis imena svećenika – mučenika s osnovnim osobnim podacima i opisom mučeničke smrti i mjesta, ukoliko je poznato. Među žrtvama najbrutalnijeg komunističkog terora je i trideset hrvatskih redovnica, od kojih su mnoge već starice, podnijele mučeničku smrt ili umrle od posljedica najtežih mučenja. Autor tumači zašto su se velikosrpsko-komunistički krvnici, u strašnoj osudi Hrvata na istrebljenje i nestanak, tako žestoko okomili baš na hrvatsko svećenstvo. Katolička Crkva, rečeno je na predstavljanju knjige, kroz 14 je stoljeća bila evangelizator, odgojitelj, branitelj i glavna duhovna snaga hrvatskog naroda. A u toj 1945. apokaliptičnoj godini za Hrvate, kada je hrvatski narod ostao bez svoje države, a hrvatska vojska završila u masovnim grobnicama i jamama, trebalo je hrvatski narod obezglaviti, a Hrvate dotući do kraja – uništiti njegovu stoljetnu duhovnu snagu – Katoličku Crkvu i njezino svećenstvo i redovništvo. Uz više stotina svećeničkih i redovničkih žrtava, koji su vjernost Kristu i svom hrvatskom narodu platili mučeničkom smrću, na tisuće je svećenika i biskupa “svećeničko odijelo zamijenilo robijaškim odijelom, a kalež i časoslov lopatom i krampom”. Tisuće vjernika podnijeli su jednako mučeništvo i robije. Način na koji su “četnici, Partija, Udba, Ozna i beogradska čaršija” ubijale hrvatsko svećenstvo, “prelazi po svojoj monstruoznosti mučenja Kristovih učenika u cjelokupnoj povijesti kršćanstva”, rečeno je na predstavljanju knjige, te progoni kršćana, “po zlu poznatih rimskih careva, samo su blijeda i slabašna slika pred ovovjekim progoniteljima Katoličke Crkve”. I sva progonstva, ubijanja i iseljavanja koja su Hrvati podnosili od vremena Mongola, Tatara do Turaka i njihovih janjičara, “padaju po svojoj žestini pred zločinima koje su Hrvati podnijeli od 1945. pa dalje”. Crkveni pisci, rečeno je na predstavljanju, vole isticati, kako su u prva kršćanska vremena svećenici bili zlatni, a kaleži drveni. U srednjem je vijeku, kažu ti pisci, bilo obratno: tj. kaleži su bili od zlata, a svećenici drveni. “U vrijeme srbokomunističkih progona”, istaknuto je “Kristova Crkva u Hrvata je bila ona iz prvih kršćanskih vremena – sa zlatnim svećenicima i biskupima”.