Prvi predstavljač bio je novinar publicist i filmski kritičar u Omišu i Solinu Joško Čelan koji je najprije opisao glavne dijelove don Anđelkove knjige. Kazao je kako je u prvom dijelu riječ je o pričama koje su nastale u vrijeme pandemije, a u drugom o kratkim pričama-kolumnama koje je don Kaćunko svojedobno pisao za gradski mjesečnik Solinska kronika. Potom je istaknuo jedinstvenost pripovjedačevog stila, koji je u svim literarnim formama karakterističan po tzv. kalamburima, tj. izrazima koji nastaju igrom riječi sličnih zvukom i značenjem, kao i spajanjem više riječi čime se tvore tzv. stopljenice. Navodeći nekoliko primjera za ilustraciju, Čelan je zaključio kako takvi začudni, a razumljivi sklopovi riječi bljesnu novim duhovitim i točnim značenjem što kod čitatelja stvara i duhovnu i umnu ugodu te ga potiče na dodatno i dublje promišljanje.

Govoreći o kršćanskom uljudbenom krugu kao osnovi i potki hrvatskoga naroda, poglavito kad je riječ o literarnom stvaralaštvu, predstavljačica prof. dr. sc. Nada Babić, također u oba grada, navela je nekoliko imena svećenika i redovnika od opata Držihe, popa Martinca, biskupa Berislavića, Bartola Kašića, Ruđera Boškovića, Andrije Kačića Miošića i drugih, naglasivši kako njihovo isticanje nije zanemarivanje vjernika laika poput Marka Marulića, bana Mažuranića i mnogih drugih, nego podsjećanje kako je Crkva uvijek bila temeljna nositeljica kulture. „I danas naša Domovina ima takvih talentiranih i svećenika i zauzetih vjernika na svim kulturnim poljima, iako je ′stado malo‵, a u taj krug uključio se i don Anđelko Kaćunko sa svojih dvanaest knjiga“, naglasila je dr. Babić

U osvrtu na autorove priče, raznolike po formi i sadržaju, za koje je dr. Vladimir Lončarević u predgovoru prve don Kaćunkove knjige priča Doncameron, istaknuo da se mogu nazvati “pripovijedima”, prof. Babić je naglasila kako je njegove priče doista teško svrstati u određenu književnu kategoriju, ali da je zato u svakoj priči lako uočljiva poruka. U predgovoru nove knjige, za nju je Lončarević naveo da se može “sažeti u dvije riječi: otvoriti oči. Da čovjek ne skrene s puta, da se ne odvrati od Istine, da ne odustane od Života”, kazao je.

Na solinskom predstavljanju voditelj programa diplomirani teolog Mario Matijević među ostalim je istaknuo kako je don Anđelko Kaćunko na tragu slavnih Poljičkih popa glagoljaša koji su u Solinu ostavili neizbrisiva traga, kako pastoralnim djelovanjem kao mladomisnik, tako još više pisanom riječi. „U ovom vremenu u kojem prevladava manična digitalizacija ponajviše u odgojno-obrazovnom području, vrijednost tiskane riječi je veća no ikad. Tome nas uči i ova don Anđelkova knjiga”, rekao je Matijević te posvijestio kako je papa Franjo, kao pripravu za Jubilarnu 2025. godinu preporučio upravo čitanje odnosno proučavanje dokumenata Drugoga vatikanskog sabora. „U prvom redu zbog katehetskih elemenata i pouke koje i u ovoj don Anđelkovoj knjizi susrećemo”, naglasio je Matijević te zaključio kako don Anđelko pričama pokazuje da je prije svega svećenik s jednim životnim ciljem, a to je naviještanje Isusa Krista.

Na kraju predstavljanja nazočnima se obratio autor knjige. Podsjetio ih je najprije kako je došao u prigodu da nakon višedesetljetne novinarske i publicističke djelatnosti počne pisati priče. Na kraju je istaknuo kako su se oba predstavljanja zbila na obalama dviju rijeka – uz Cetinu gdje je starohrvatsku crkvica Sv. Petra na Priku, graditeljski biser 9. ili 10. stoljeća, te uz Jadro što teče uz crkvu koju je 976. podigla hrvatska kraljica Jelena Slavna.

U sklopu omiškog predstavljanja, koje su organizirali Centar za kulturu grada Omiša te Društvo Poljičana “Sveti Jure” – Priko, uz svesrdno zalaganje pjesnikinje Đurđice Tičinović, program su glazbeno vodili klapa “Pasika” te violinistica Klara Kalajžić uz glasovirsku pratnju prof. Rozarije Samodol. Izabrane tekstove iz don Anđelkove knjige čitao je glumac Mate Tavrić.