Zagreb, (IKA) – U sklopu redovne mjesečne tribine Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (HKDPD) u četvrtak 18. veljače u velikoj dvorani rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu predstavljena je knjiga Mije Ivureka “Padre Petar Perica i njegovo vrijeme” s podnaslovom “Život i djelo isusovca, dobrotvora, domoljuba i mučenika s Dakse, pjesnika – autora najpjevanijih katoličkih pjesama u Hrvata: ‘Do nebesa’ i ‘Zdravo Djevo Kraljice Hrvata'”.
Pozdravljajući okupljene, voditelj tribine HKDPD prof. dr. Vladimir Ćepulić naglasio je važnost i aktualnost teme koju obrađuje knjiga. Osvrt na knjigu prof. dr. Hrvoja Kačića, odsutnog radi bolesti, pročitala je moderatorica dr. Ivana Klinčić. Autor Mijo Ivurek dokazao je da su ubojstva dubrovačkih svećenika, profesora, radnika, seljaka, trgovaca i drugih bila smišljeno organizirana, planirana i okrutno izvršena bez suda, suđenja, preslušavanja i prava na obranu. Iz knjige je vidljivo da je velik dio ubijenih koji su predstavljali intelektualnu i moralnu vertikalu grada, po svojem svjetonazoru pripadao antitotalitarnome sustavu, kako antifašističkome, tako i onom antistaljinističkom. Neki od njih, poput o. Perice, fra Tome Tomašića i fra Marijana Blažića bili su pod stalnom paskom talijanskih fašističkih vlasti. Ističe Kačić. Također je naglasio kako je iz autorova rada jasno prikazan sustav izvršenja zločina, nalogodavci i izvršitelji koje je poimence naveo. Prikazao je i brojne pokušaje za procesuiranje zločina, koji nažalost nisu urodili plodom, kako zbog poodmaklog vremena od zločina, ali i nevoljkosti vlasti da se ozbiljnije suoče sa zločinom i njegovim počiniteljima. Usprkos tomu, autor je svjestan da bez osude zločina, njegovih protagonista i onih koji desetljećima zataškavaju zločin u našoj zemlji neće doći do istinske pomirbe na tragu rezolucija Europskog vijeća, Europskog parlamenta i deklaracije Hrvatskog sabora. Posebnu vrijednost knjige vidim u brojnoj dokumentarnoj građi, koju je autor marljivo prikupio, potom u obradi literature koja se bavi temom dubrovačkih žrtava bez obzira na njihov svjetonazorski karakter. U tome ga je vodila želja za pravdom i istinom, jer jedino na istini i pravdi može se graditi civilizirano, pluralno i humano društvo, zaključio je Kačić.
Sam sadržaj knjige predstavio je prof. dr. o. Vladimir Horvat, DI. Od osam poglavlja, Horvat se posebno zaustavio na prvome, koji govori o Družbi Isusovoj u povijesti i sadašnjosti Katoličke Crkve u svijetu i u hrvatskom narodu, te je dao osnovne naznake. U tom je vidu istaknuo kako autor donosi i prikaz djelovanja isusovaca u Travniku i Dubrovniku koji su posebno vezani uz školovanje, odnosno za djelovanje o. Perice. Nadalje, dao je opširniji osvrt i na drugi dio naslovljen “Život i djelo znamenitog isusovaca i mučenika Petra Perice”. Donoseći kratke biografske podatke o. Perice rođenog 27. lipnja 1881. u Kotišini kraj Makarske, oslikao je njegov put izobrazbe i formacije. U Travniku je upoznao Petra Barbarića prema kojem je imao izuzeto štovanje, a nakon smrti mu je na odru odrezao pramen kose i nosio kao relikviju, a kasnije širio istinu o svom prijatelju koju je umro na glasu svetosti. Horvat je naglasio kako je Perica pridonio posvećenju hrvatske omladine Srcu Isusovu te 1900. spjevao “do nebesa”. Iznio je i detalje oko nastanka pjesme “Zdravo Djevo” koju je Perica napisao 1904. o proslavi 50. obljetnice dogme o Bezgrešnom začeću BDM. Napomenuo je kako je Perica autor ode u slavu Ruđera Boškovića, koju je spjevao 1911. o 200. obljetnici njegova rođenja. Upozorio je kako se za prve dvije pjesme pogrešno smatra da su narodne, možda i stoga što ih je Perica potpisao samo s “Z”. Nadalje se osvrnuo na njegovo djelovanje kao odgojitelja i profesora u Travniku, te djelatnika u pastoralu mladih u Splitu gdje je osnovao za hrvatsku katoličku mladež društvo “Đački orao” u suradnji s Ivanom Merzom, a u splitskom ogranku bio je i duhovnik tog društva. Spomenuo je i kako je bio duhovnik u Šibeniku, a potom se podrobnije osvrnuo na njegov rad u Dubrovniku od 1939. do mučeničke smrti u listopadu 1944. Tu je obnašao službu superiora isusovačke zajednice, duhovnika i odgojitelja sjemeništaraca, djelovao je u pastoralu mladih Dubrovčana, Križarskog društva, pisao je pjesme, koje je objavljivao u časopisima, a i dramske tekstove koje su izvodili njegovi mladi. Nakon što su u Dubrovnik u listopadu 1944. ušli partizani, u noći 22. listopada odveli su ga iz biskupskog sjemeništa, te zajedno s grupom drugih uhićenih Dubrovčana prevezli na otočić Daksa, gdje su likvidirani.
O. Horvat osvrnuo se i na poglavlje “Ne zaboravu” koje bogato ilustrirano donosi prikaz ekshumacije ostatka žrtava na Daksi iz dviju velikih grobnica, 24. -29. rujna 2009., te o ukopu posmrtnih ostataka o. Perice na Boninovu 26. lipnja 2010. Istaknuo je kako se autor knjige osvrnuo i na književno-pjesnički opus o. Perice, te donosi bogati izbor iz Peričina pjesničkog opusa. Dajući osvrte i na druga poglavlja, koja se bave povijesno-političkim prilikama, Horvat je zaključio: “Knjiga je opremljena iscrpnom literaturom, i kazalom imena. Autor je knjizi pristupio s povijesnog gledišta vrlo trijezno i ozbiljno dajući nam uvid u život jednog velikana, čovjeka posvećenog svom poslanju, zvanju, vjeri i Crkvi, te raskrinkavajući na taj način zločine iz mržnje i ideologije, koji su učinili partizani i kasnije komunističke vlasti pod maskom antifašizma”.
Na kraju se okupljenima obratio i autor Mijo Ivurek. Na pitanje zašto su dubrovački svećenici posebno bili na udaru novih vlasti odgovorio je “jer su dubrovačku mladež odgajali u duhu vjere i kršćanskih vrijednosti, domoljublja, što su se isticali bogatim pastoralnim propovjedničkim, kulturno-humanitarnim radom i što su osnivali brojna katolička i domoljubna društva, poput Domagoja, Napretka, Gundulića, Braće hrvatskog zmaja, i što su imali veliku ulogu veliku ulogu u humanitarnom i socijalnom radu”. Spomenuo je i Evelyna Waugha, člana Britanske misije pri glavnom štabu NOB-a, katolika. Prvo je bio u Topuskom, a potom u Dubrovniku. Po odobrenju Fitzroya Macleana proveo je istraživanje o religioznoj situaciji u Dubrovniku i drugim krajevima, da bi početkom 1945. o tome osobno izvijestio i papu Pija XII. Ivurek je dao samo osnovne naznake njegova nalaza, koji donosi u knjizi, a u zaključku navodi: “Velika Britanija je znatno pripomogla uspostavi režima koji prijeti da će zatrti katoličku vjeru na području na kojem sada živi oko pet milijuna katolika. Za njih nema nikakve nade u samoj zemlji”. (usp. str. 98). Ivurek je podsjetio kako je britanska diplomacija potpuno odbacila izvješće.
Po završetku predstavljanja Ivurek je za Informativnu katoličku agenciju pojasnio razloge njezina nastanka. Više puta kada sam razgovarao o pjesmama “Do nebesa, nek se ori” i “Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata” s mnogim i svećenicima, i mnogim katoličkim intelektualcima, laicima, i kad sam ih pitao znaju li tko je napisao te dvije prekrasne pjesme, veliki dio njih rekao mi je da se “radi o narodnim pjesmama”. Dakle, svi pomalo slabo znamo našu povijest, i mene je to ponukalo da napišem knjigu o tom velikom isusovcu, mučeniku, čovjeku koji je toliko učinio za isusovački red u Hrvatskoj i za hrvatski Dubrovnik, rekao je.
Predstavljanje je započelo s pjesmom o. Perice “Do nebesa, nek se ori”, a završilo pjesmom “Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata”.