Zagreb, (IKA) – Knjiga “Pjesma stvorova. Iščitavanje svetoga Franje Asiškoga” čiji je autor Eloi Leclerc predstavljena u Dvorani sv. Franje samostana franjevaca konventualaca u Zagrebu u četvrtak, 9. lipnja. Riječ je o djelu jednog od najplodonosnijih pisaca suvremene francuske kršćanske scene koji franjevačkom duhovnošću uspješno rasvjetljava egzistenciju suvremenog čovjeka. Knjigu je objavio Veritas, Glasnik sv. Antuna Padovanskoga u biblioteci “Franjevački klasici”.
“Pjesmu stvorova” Franjo je ispjevao pod kraj života dok je gotovo slijep, bolestan i bespomoćan ležao u jednoj slamnatoj kolibici uz crkvicu Sv. Damjana. Ta je pjesma, osim još jedne molitve, jedino djelo koje je Franjo sastavio na starotalijanskome jeziku (sva ostala na latinskome jeziku). Ona je ujedno i jedno od najvažnijih svjedočanstava ondašnjega talijanskog jezika kojim je govorio običan puk, te stoji u samim temeljima talijanske književnosti. Na tom tragu, fra Ljudevit Maračić, OFMConv. smjestio je Franjino djelo u povijesno-književni kontekst.
Osvrćući se na sam naslov, naglasio je kako je tu riječ o “hvalospjevu” (cantico), što je liturgijski hvalopoj. “Franjo ne hvali stvorove, nego Boga”, rekao je, te upozorio kako to mnogi pomalo ignoriraju, pa su od toga napravili i krive interpretacije.
Nadalje je podsjetio, kako je Franjo to napisao na umbrijskom, a premda je to prvo literarno djelo u talijanskoj književnosti dugo vremena nije bilo valorizirano, “jer se smatralo da je to nešto pobožno, neka molitva u stihovima”. Tek u 19. st. stručnjaci su se time pozabavili i otkrili da tu ima jako puno elemenata prave poezije”. Maračić je također podsjetio kako djelo nije nastalo u jednom danu. Franjo je to pisao barem dvije godine. Pjesmu nije samo recitirao, nego i pjevao . Nažalost nije sačuvana melodija, što bi iz današnje perspektive bilo zanimljivo vidjeti kako je on to pjevao, jer je u mladosti bio trubadur, rekao je o. Maračić, te ukazao na kraj pjesme, koji je Franjo napisao kad je bio na smrt bolestan. U tom kontekstu je naglasio,kako je to prvi puta da je smrt personificirana u pozitivnom smislu, a Franju ju prihvaća kao blagoslov i preko nje hvali Gospodina.
U ovoj prigodi fra Maračić se osvrnuo i na utjecaj “Pjesme stvorova” na hrvatsku književnost. Posjetio je kako postoji barem petnaestak prijevoda nastalih posljednjih 100-150 godina. Na raniju književnost Franjina poezija nije ostavila nikakvih tragova, no posljednjih stotinjak godina da. Znamo da se Nazor inspirirao na tome, Kranjčević, Milan Begović je počeo svoju zbirku s prijevodom nekoliko stihova. Dakle, u njihovom životu je to puno značilo. I kasnije i Augustin Cesarec je cijenio tu pjesmu. Dubravko Horvatić je “Pjesmu stvorova” nazvao “jednom od najboljih religioznih pjesama uopće!”. Također je fra Maračić je podsjetio i na glazbene verzije “Pjesme stvorova” od one u duhu gregorijanskog korala koju je napisao franjevac Grđan, preko hrvatskih skladatelja Mate Lešćana i Borisa Papandopula, do suvremenih interpretacija.
Stjepan Lice, OFS govorio je o samom nastanku knjige. Naime, Eloi Leclerc, franjevački bogoslov bio je u vlaku koji je zatočenike iz logora Buchenwald prevozio u Dahau. Iscrpljeni, promrzli, gladni i žedni velik su dio vremena bio zaustavljeni na sporednim kolosijecima. Svakoga je dana u svakom vagonu umro poneki zatočenik. Dok je potkraj putovanja umirao jedan od franjevačkih redovnika u vagonu u kojem je Eloi Leclerc nalazio, s preostalim redovnicima on je spontano počeo poluglasno pjevati “Pjesmu stvorova”. Bilo je to neshvatljivo potresno iskustvo, ali ujedno i jedini prikladni odgovor na neljudskost kojoj su bili izloženi. Eloi Leclerc trebalo je mnogo mjeseci nakon oslobađanja da se oporavi. Tijekom oporavka, jedan ga je prijatelj potaknuo da piše o Franjinoj “Pjesmi stvorova”. Tako su korijeni ove knjige u jednom teretnom vagonu na putu između dva koncentracijska logora u proljeće 1945. i u jednom prijateljskom poticaju, uvodno je rekao Lice. Spomenuo je, kako je Eloi Leclerc svećenik, franjevac poživio 95 godina, preminuo je prije mjesec dana, a napisao je niz knjiga franjevačke, kršćanske duhovnosti od kojih su neke prevedene i na hrvatski jezik. Lice je upozorio, kako je za čitanje ove knjige potrebno određeno predznanje, ponajprije poznavanje svetoga Franje Asiškoga, njegovih spisa, životopisa, knjiga o njemu napisanih, “potrebno je poznavanje i življenje franjevačke duhovnosti”. “Ova knjiga može poslužiti kao osnovni ispit franjevačke savjesti, gotovo kao vodič kroz dušu, kao pouzdan franjevački duhovni smjerokaz”, rekao je Lice.
“Ovo je knjiga za duhovne orijaše, za one koji se ne mire osrednjošću i površnošću kršćanskog života, nego čeznu za duhovnim vodstvom, ‘navigacijom’ kroz geografiju duše, i istinskim kršćanskim savršenstvom. Knjiga je ovo autentične kršćanske mistike, s franjevačkim predznakom, koja otkriva izvorni čar stvorenja proizašlog iz Stvoriteljevih ruku još iz vremena koje je prethodilo istočnome grijehu”, rekao je uime izdavača provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević.
Tijekom predstavljanja “Pjesmu stvorova” je glazbeno interpretirao fra Michael Pavić, OFMConv., a program vodila Tanja Popec.