Zagreb, (IKA) – U sklopu Katehetske proljetne škole 5. svibnja u dvorani „Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu predstavljena je knjiga prof. dr. Milana Šimunovića o misijskoj tematici „Prenošenje vjere u promijenjenim okolnostima suvremenog svijeta”. Riječ je o knjizi koja je prvo izdanje Biblioteke Missio s kojom Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj započinje poseban niz izdanja u smjeru promicanja hrvatske „misiologije”. Knjiga dr. Šimunovića „Prenošenje vjere u promijenjenim okolnostima suvremenog svijeta” plod je višegodišnje suradnje s uredništvom lista Radosna vijest. Naime, na molbu nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela u RH vlč. Antuna Štefana, prof. Šimunović je godine 2013. počeo pisati za spomenuti list. Potaknuta izvrsnom recepcijom od najširih krugova i najraznovrsnijih čitatelja, javila se ideja o objedinjenju tekstova za Radosnu vijest i drugih, dodatnih materijala (poput prigodnih izdanja PMD-a, te onih sa susreta europskih nacionalnih ravnatelja PMD koji nisu bili objavljeni) u samostalnu knjigu. U predstavljanju knjige uz autora sudjelovali su vlč. Štefan i recenzent doc. dr. Krunoslav Novak, a program je moderirao predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK izv. prof. dr. Ivica Pažin.
Vlč. Štefan istaknuo je kako u knjizi autor iznosi svoja stručna razmišljanja na temu misija u župnim zajednicama. Mišljenja sam da će to djelo postati važno, osobito u našoj Crkvi, u našim župnim zajednicama, jer ovdje nalazimo mnogo stručne građe koja obrađuje kako se prenosi vjera, rekao je Štefan, koji je i urednik knjige, te podsjeća da kada govorimo o duhovnoj obnovi Crkve, o njezinoj izvornoj duhovnosti, ili „novoj” duhovnosti, koja treba ispunjavati novu evangelizaciju, govorimo i o novoj misijskoj duhovnosti. Nju treba ponovno prihvatiti kao temeljni način života kršćanske zajednice. Ne radi se u prvom redu o izmišljanju uglavnom nekih novih metoda i projekata, nego o prihvaćanju potrebe istinskog obraćenja, obnovljene vjere u Isusa Krista, jedinog Spasitelja svijeta. Stoga misijska duhovnost ima svoje korijene u srcu otajstva samoga Boga, i to Boga kao apsolutne ljubavi, koja se želi razliti u srca svih ljudi, svih rasa i boja, po svim kontinentima, pri čemu je svatko pozvan biti njegovim suradnikom, a to znači misionarom. U našem naviještanju, katehezi i liturgijskim slavljima valja više doći do izražaja svijest ne samo da smo pozvani Isusa dublje upoznati, nego i zavoljeti. Na tom tragu i Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj želi još više poraditi na buđenju evangelizacijske, odnosno misijske svijesti, također i pokretanjem posebne biblioteke izdanja na tragu promicanja teologije poslanja, što je temeljni zadatak Crkve. Vlč. Štefan istaknuo je i važnost samih Papinskih misijskih djela, sveopće ustanove koja postoji u svim zemljama svijeta. „’Papinska’ i ‘misijska’, dakle misije i papinstvo naglašeni su u naslovu te institucije da bi se dalo do znanja da to nije samo naviještanje, ono kako znamo i možemo, nego je nešto organizirano do te mjere da je koordinirano iz središnjih ustanova Crkve u Rimu”.
Autor knjige prof. dr. Šimunović kratko se osvrnuo na sam nastanak tekstova objavljenih u knjizi, koje je napisao na inicijativu vlč. Štefana. U tekstovima se promišlja kako revitalizirati misionarsku svijest u našim župnim zajednicama. „Posljednjih godina pratim, osobito temeljem učenja i nastupa pape Franje da kršćani pomalo gube korak s vremenom, gube nadu. Njegove poznate riječi su: „Nemojte da nam netko ukrade misijsku svijest, radost evanđelja”. Kao da smo se dijelom umorili. Pisao sam od mjeseca do mjeseca slijedeći tijek liturgijske godine o buđenju evangelizacijske svijesti kod svih kršćana.” Dr. Šimunović također je istaknuo kako je pišući tekstove mislio na jednostavnog vjernika, onoga koji ne prati teološku, visoku literaturu. U tom vidu je dodao kako je u jednom trenutku želio prestati pisati tekstove, no onda je dobio poruke sadržaja: „Nemojte, jer vi pišete da svatko može razumjeti i da to može djelovali u vidu obnove Crkve”. Dakle, knjiga nije napisana profesorski, u smislu nekog napredovanja, razglabanja neke ideje, nego je pisana baš za narod, iz baze, rekli bismo za bazu, dakle za konkretne vjernike. Stoga ju može koristiti svaka župna zajednica, pojedine grupe, duhovni pokreti, katehetske zajednice za svoj poučni dio i za jačanje vjere i svijesti, jer svi smo pozvani i poslani da se dogodi radost, jer evanđelje je radost, dakle ‘prenošenje vjere u suvremenim, promijenjenim okolnostima suvremenog svijeta'”. Također je naglasiokako nastoji svojim kolegama svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima laicima ukazati da se nešto bitno mijenja i da se u mnogočem ne snalazimo. „Ova knjiga želi otvoriti neke vidike. Držim da ovi radovi o zauzetijem misionarskom promišljanju, uslijed nekih specifičnih znakova vremena, novih kulturnih izazova, posebice ubrzane sekularizacije, mogu predstavljati, a to su mi priopćili i neki kolege profesori, i svojevrsni misionarski katekizam, na crti jačanja eklezijalne svijesti. Bilo bi mi drago ako bi barem dio pastoralnih djelatnika i samih vjernika ovdje našao ne samo neke poticaje već i sadržaje za drukčiji način promišljanja i zamišljanja svoga poslanja, ograničena ne samo na svoju usku sredinu, odnosno župnu zajednicu. Jer članovi smo jedne svete, katoličke i apostolske Crkve, kojoj je Isus dao poslanje za cijeli svijet, danas potresan tolikim kaotičnim zbivanjima koja mogu prouzrokovati i djelomično nestajanje kršćanstva, kako što se već u počecima kršćanstva dogodilo u nekad jakim kršćanskim središtima nama dalekih zemalja, već i u samoj Europi, smatranoj uvijek kršćanskom, ali koja u svojemu ustavu nije našla mjesta za Boga”.
Dr. Novak istaknuo je da naslov knjige govori o sadržaju kojim se knjiga na vrlo konkretan bavi, a to je prepoznavanje novih okolnosti suvremenoga svijeta i odgovor na pitanje o potrebi određenih pomaka u stvaranju misionarskoga lica Crkve u kršćanskim zajednicama. Dr. Šimunović je u ovome tekstu dao „dijagnozu” situacije u kojoj danas živi Crkva u domovini, ali i na širem planu, dajući vrlo konkretne misli iz konkretnog života, uzevši u obzir i crkvene dokumente kao i temelje naše vjere, koji su nam objavljeni u Božjoj riječi. Potom je iz te perspektive ponudio vrlo konkretne odgovore na pitanja kako i na koji način u današnjem vremenu bilo čovjek osobno, ali i Crkva kao zajednica vjernika može usmjeriti svoje djelovanje u naviještanju vjere onima koji Isusa nisu susreli ili onima koji su ga susreli ali ga nisu osobno upoznali, rekao je Novak.