Predstavljači knjige bili su dr. sc. Gina Šparada i izv. prof. dr. sc. fra Domagoj Runje, oboje sa splitskog KBF-a, a o knjizi koja je izdana u okrilju Službe Božje koja je dio KBF-a u Splitu, govorio je i njezin autor fra Siniša. Predstavljanje je animirala ženska klapa Neverin iz Kaštel Lukšića pod vodstvom Antonele Burić, a programom je moderirao doc. dr. sc. fra Domagoj Volarević.

Uime uprave KBF-a okupljene je pozdravio doc. dr. sc. fra Ante Akrap, prodekan za nastavu. „Ova knjiga ne samo da je plod istraživanja o temama koje se tiču duhovnoga poziva i zvanja, nego predstavlja izazov za sve nas da se dublje upitamo što znači slijediti Krista, kako to činimo u svakodnevnom životu“, poručio je prodekan i dodao kako je zvanje, bilo ono svećeničko, redovničko ili bračno, „pitanje koje nas duboko pogađa kao ljudska bića jer se tiče naših temeljnih odluka i odnosa s Bogom i drugim ljudima“. Također je naglasio kako pitanje zvanja, u kontekstu Franje Asiškoga, ima još posebnije značenje jer je on bio uzor vjere, poniznosti i predanosti koji je pokazao kako je zvanje živi odgovor na Božji poziv. Poručio je kako ova knjiga poziva na promišljanje o procesu zvanja u našem vremenu povezujući bogate franjevačke izvore s modernim pristupima i izazovima u odgoju i formaciji.

Dr. Šparada rekla je da fra Sinišina knjiga kršćanstvo i samo zvanje ne prikazuje kroz nekakva naređenja i propise, nego više kroz svjedočanstvo života i to života sv. Franje Asiškog. Osvrnula se na tri glavna aspekta knjige, a to su: svetost, Franjo kao osoba i zvanje. Jedan rimski svećenik i psiholog jednom je prigodom rekao da za kršćanina biti sretan znači biti svet i iako to teoretski stoji, vidimo da u praksi baš i nije tako. Zbog toga trebamo krenuti obrnutom logikom tj. ljudima dati iskustvo sreće i radosti pa će oni to htjeti dijeliti dalje i konačno povezati sa svetošću. Sveti Franjo je svetost i sreću povezao kada je prestao sva živa bića gledati kao odvojene jedinke i počeo sve percipirati kao jedno mi u kojem je onda sreća druge osobe ujedno i moja sreća. Prije obraćenja imao je ambicije postati bogat i slavan vitez, a nakon Božjeg zahvata u njegov život one su prerasle u ideale te je znao zašto se isplati živjeti, trpjeti i umrijeti, a sve je to jedan proces zvanja opisan u ovoj knjizi, rekla je dr. Šparada.

„Fra Siniša u knjizi jasno govori kako nema zrelog poziva, ako nema zrele osobnosti“, zaključila je dr. Šparada.

Dr. Runje je pojasnio kako se knjiga sastoji od dva dijela: prvoga u kojem se analiziraju povijesni Franjevački izvori i drugoga u kojem se Franjin životni poziv analizira u njegovim psihološko-pedagoško-pastoralnim aspektima. Autor proces Franjina poziva, čiji je trenutak teško odrediti, promatra uzimajući u obzir tri subjekta: Boga koji poziva, osobu koja je pozvana sa svom njezinom poviješću i Crkvu kao zajednicu u kojoj se poziv ostvaruje i koji joj je potreban.

Autor Balajić istaknuo je kako je Franjo najbolji primjer sveca i čovjeka kojega, zbog njegova izuzetnog života u kojem je svetost učinio čudesnom, slijede ljudi svih svjetonazora. U istraživanju ove knjige bilo je važno upoznati Franjin psihološki profil, ali i njegovo temeljno duhovno iskustvo, koje je oblikovalo njegovo djelovanje i pogled na svijet, a naziva se pozivom ili zvanjem. „Naša je analiza otpočetka imala namjeru iznjedriti jedan proces zvanja koji bi mogao postati ishodište i temelj ne samo Franjina poziva, nego i poticaj za analizu poziva na psiho-pedagoškom području uopće te pomoći ponovno otkriti jednu pastoralnu poruku“, poručio je autor.

Na predstavljanju je bio je Veliki vicekancelar KBF-a dr. sc. fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.