Zagreb, (IKA) – Knjiga „Putokazi sreće. Blaženstva i svjedočanstva vjernika” u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Glasa Koncila predstavljena je u srijedu 8. lipnja u dvorani „Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Riječ je o knjizi koja je nastala u okviru Maloga tečaja Kursiljo. Predstavljanju su uz autore i suradnike nazočili i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, akademici Stjepan Damjanović, Vladimir Paar, Ivan Golub, Emilio Marin i Mladen Maciedo.
Direktor i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti dr. Stjepan Brebrić istaknuo je da se knjiga bavi Riječju Božjom, najljepšim djelom, blaženstvima. U Kršćanskoj sadašnjosti objavljene su mnoge knjige koje se bave Svetim pismom, koje proučavaju Sveto pismo i ovo je prilika posebno zahvaliti autorima prvoga dijela knjige koju su se potrudili na svjež i novi način, a na temelju svojeg dugogodišnjeg znanstvenog i vjerničkog iskustva približiti blaženstva na suvremeni način, rekao je dr. Brebrić te ukazao na posebnost ove knjige. „Ono što čini knjigu posebnom je da je u njoj na poseban način postignuta ravnoteža između onoga što općenito nazivamo Riječ i život. Ova knjiga nam nudi Riječ, kao Riječ Božju, ali i riječ spoznaje, riječ produbljenja u vjeri, upoznavanja Svetoga pisma, i onda živa svjedočanstva koja dolaze iz života, iz životne prakse i proživljavanja vjere, i koja su sva usmjerena, barem dvije trećine ove knjige na to da se žive blaženstva, da se živi taj program.
Dr. Brebrić je također uputio na pogovor čiji je autor predsjednik Skupštine KS-a zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško dodatno aktualizira ovu knjigu i trenutak njezinog objavljivanja u Jubilejskoj godini milosrđa.
Voditelj Maloga tečaja Kursiljo vlč. Andrija Vrane je pozdravljajući okupljene, izrazio radost jer „veliko nam djelo učini Gospodin”. „Njegov Duh nas je nadahnuo da prije dvije godine za 40. obljetnicu Kursilja obrađujemo i meditiramo kroz osam mjeseci svaki tjedan jedan pojedan dio, i svaki dan odgovaramo pismeno na jedno pitanje”, pojasnio je Vrane. Zahvalio je svim suradnicima koji su i ovim dali primjer da je „blaženstva moguće živjeti, ovdje su blaženstva ovjerovljena posebno svjedočanstvima vjernika laika, i to im daje privlačnost. Isus govori svima, Crkvi, ali ne u obliku zabrana, Isus je nadopunio i ispunio s ‘blago tebi’. Velik je pomak učinjen s ‘ne, nemoj to’, na ‘blago tebi’, tako s Radosne vijesti mogu nastati radosni ljudi, a takvi mogu i danas privući ljude Kristu i jedne drugima”, pojasnio je. Vrane je izrazio radost zbog suradnje laika i klera na ovako plodonosan način.
Govoreći o knjizi, nadbiskup Puljić koji je i jedan od recenzenata, istaknuo je da „Govor na Gori nije upućen onima koji misle da će njihovo zadovoljstvo i bogatstvo vladati posve vijeke vijekova. Ne, on radije govori onima koji žive u patnji i hrvaju se s nezgodama ovoga života. On se obraća onima koji trpe nepravdu, a nemaju sredstava izboriti pravdu. Njegov govor je mladićima i djevojkama koji se trude sačuvati čistoću srca pred zavodljivostima erotiziranoga svijeta. Isusova blaženstva upućena su siromašnima, potlačenima i uvrijeđenima i svima koji pate i trpe. Ona su bila putokaz milijunima kršćana kroz razdoblja turbolentne povijesti. Istina, ovi miroljubivi putokazi nisu prepoznatljivi u današnjim medijima. Tiskovine naime, radijska i televizijska izvješća prepuni su slučajeva, skandala, pljačke i kriminala. Isus međutim želi probleme ljudi rješavati dobrotom, a ne zloćom, oružjem istine i snagom duha, a ne nasiljem. To je njegova strategija blaženstva kojom je nastupio i počeo osvajati mase bez biča i mača”.
Posvijestio je kako je „Jubilarna godina milosrđa osobita prigoda za Isusove učenike pokazati da znaju komu su povjerovali, te da su zahvaljujući putokazima s Gore blaženstava otkrili taj put, put dobrote, milosti i krotkosti. Ova knjiga plod je uma i srca brojnih suradnika koji su Tominim duhom provjere i traženja otkrili veliko blago koje povjeravaju čitateljima. Priključimo im se u tom prepoznavanju putokaza i usvajajmo Isusove ustavne odredbe, propise i zakone koje je izgovorio na Gori”.
Dr. fra Ante Vučković posebno se osvrnuo na sama blaženstva. Istaknuo je kako „znamo da su blaženstva važna, no nismo uvijek sigurni zašto. Najteže je probiti kroz predmijevamo vlastito znanje o blaženstvima, to je jedna od golemih prepreka”. Rekao je kako mu je osobno najneshvatljivije bilo blaženstvo „blago siromasima duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko”, prepreka je da tu kratku rečenicu prebrzo promatramo iz tematike siromaštva. Pa se čini da je siromaštvo ono o čemu je riječ. No, upozorio je kako je tu riječ o siromasima duhom. „Pitam se što je tomu suprotnost? Je li to bogatstvo duhom? No palo mi je napamet da se siromaštvo može posve jednostavno definirati. Siromasi su oni koji trebaju drugoga, a bogati su oni koji to ne trebaju, jer su samodostatni. Dakle, prvo blaženstvo baca svjetlo na sva blaženstva. Oko Isusa su ljudi koji nisu dostatni sami sebi i s tim se muče, ali njihova nedostatnost samima sebi ih čini otvorenima za drugo. No, onda se nameće pitanje ‘što je to drugo, što njima treba’. Drugo gledanje na sebe, drugo tumačenje sebe, drugo shvaćanje svijeta, oni su spremni prihvatiti sve, da se njihovo stanje može drukčije shvatiti. I tu počinje drukčija priča, jer imamo oko Isusa ljude koji su opterećeni društvom, i kojima on kratkim rečenicama otvara pogled na njihovo stanje, na svijet, na način kako to nikad nisu vidjeli, na način kako to nikad nisu čuli, i to je novo otkriće”, pojasnio je dr. Vučković.
„Ove kratke rečenice crpe i daju toliku privlačnost da ih već dvije tisuće godine pokušavamo interpretirati i pokušavajući uspijevamo promijeniti svoje okoštale slike o sebi, svijetu, sudbini, Bogu. I nije li neobično da nam treba pomoći jedna knjiga za kratke rečenice da im se približimo, da ih razumijemo. Knjiga će se mjeriti po tome koliko će čitatelje dovesti u blizinu Božje riječi”,zaključio je dr. Vučković.
Predsjednik Matice hrvatske akademik Damjanović dao je osvrt na sam sadržaj knjige, tj. tekstove i meditacije. Uvodno je istaknuo da su u prvom dijelu teolozi o složenim stvarima progovorili jednostavno. „Upozorili su nas da je nužno razumjeti ozračje u kojem su nastale Isusove izreke, i da je važno razumjeti kulturološke kontekste u kojima su prenošene, jer bi nam se inače kasnije mogle učiniti proturječnima. Moramo se barem približiti razumijevanju izraza kao što su ‘siromašni duhom’; ‘ožalošćeni’, ‘krotki’ i sl. Iz svakog retka teološkog tumačenja dopire poruka da su misli koje nam Isus poručuje u govoru na Gori svevremenske, da nisu samo za jedno vrijeme i jedan prostor. Ipak njihovo se djelovanje ostvaruje u prostoru i vremenu. O tome na govori drugo poglavlje u knjizi u kojima naše sestre i braća govore o događajima iz svojega života, iz našega vremena i našega prostora: suvremenoga, hrvatskoga. Uvodni nas tekst toga drugoga dijela upozorava da obraćenje nije promjena mišljenja, ni promjena životnoga stava i da je potrebno uskladiti svoj stav s onim što Bog hoće. Autor nas poziva da razlikujemo vjerovanje u Boga, od vjerovanja Bogu, da imamo povjerenja u njegovu skrb i dobrotu, da ne manipuliramo našim praznovjerjem. Slijede priče iz života koje su sve mukotrpni uspon prema povjerenju u Boga”, rekao je Damjanović te kratko sažeo pojedine meditacije. Rekao je kako sve te priče imaju „svoju potresnu stranu, ali premoćno je u njima uvjerenje da smo ljubljeni i da u to treba vjerovati”.
Govoreći o trećem dijelu knjige, istaknuo je kako uvodničar poučava da „kršćanska meditacija otvara čovječje srce Božjoj riječi i milosti kako bismo prepoznali Božje djelovanje u svojoj duši, i prepustili Bogu da brine za nas”. Slijedi osam meditacija koje poštuju shemu molitva pred meditaciju, meditacija, Riječ Božja, razmatranje, molitva i zahvala. Svaku od osam meditacija priredio je drugi autor, u pravilu teolog koji je u prvom dijelu knjige objašnjavao dotično blaženstvo. Slijedi novih osam meditacija koje je pisala ista osoba uzimajući u obzir prije opisana svjedočanstva, te je očito da osobito treba nastojati na molitvenoj uporabi knjige, da su korekcije vlastitih postupaka važnije od profinjenoga razumijevanja teoloških pitanja.
U četvrtom dijelu ponuđen je uvod u plodove Duha Svetoga i njihova povezanost s blaženstvima, a zatim su opisana tri ploda: ljubav, radost i mir. Oni predočavaju kakvu su ulogu ti darovi imali u povijesti spasenja i što znače u našoj svakidašnjici. „Knjigu možete pročitati odjednom, ali je bolje ako ju iščitavate u različitim prilikama. Ona je nastala na poseban način, već živi svoj poseban život, i živjet će ga ubuduće”,zaključio je akademik Damjanović.
Urednik knjige prof. Ivan Vajić izrazio je radost da je nakon dvogodišnjeg rada objavljena knjiga za koju se željelo da bude „ne samo knjiga koja će se čitati, već da ima trajnu vrijednost”. Kratko se osvrnuo na recenzije koja pohvaljuju sadržaj i pristup. Zahvalio je autorima, njih 26 od kojih je 15 teologa i 11 laika, te suradnicima, njima 77 od kojih je 62 vjernika laika, te 15 teologa.
U ovoj prigodi organizirana je i mala izložba radova Zvonimira Šepata koji su i poslužili u likovnom obogaćenju knjige.
U glazbenom dijelu sudjelovali su Čedo i Matija Antolić. Voditelj predstavljanja bio je don Anton Šuljić.