Knjiga je nastala kao plod višegodišnjeg rada započetog na Poslijediplomskom doktorskom studiju na Filozofskom fakultetu 2020. kada se obilježavala 475. obljetnica početka Tridentskoga sabora, najduljega i važnoga sabora u povijesti Katoličke Crkve od 1545. do 1563. koji je, između ostaloga, ostavio i trag u likovnim umjetnostima. Knjiga na 470 stranica i s više od 190 fotografija predstavlja sintezu sakralnih likovnih djela XVII. i XVIII. stoljeća i programatskih odrednica tridentskoga katolicizma nastalih u hrvatskim krajevima nakon završetka Tridentskog sabora.

Knjiga donosi paralelni pregled crkveno-političkih okolnosti razdoblja ranoga novog vijeka i razvoja sakralne umjetnosti u primorskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj, a na što su utjecali orijentiri mletačke i habsburške politike (pietas austriaca) s tamošnjim majstorima i umjetničkim radionicama u kojima su naručivana djela za hrvatska područja, kao i razvoj događaja u krajevima pod osmanlijskom okupacijom.

Sve je okupljene na početku predstavljanja pozdravila suatorica prof. dr. sc. Sanja Cvetnić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ukazavši na jedinstvenost predstavljanja u kojem sudjeluju svi autori te navevši potrebne tehničke osobine knjige kao i sve suradnike koji su sudjelovali u nastanku, izradi i dovršetku knjige, zahvalivši im na suradnji.

Osvrćući se na uvod u knjigu koji predstavlja okvir za provjeru obrade daljnjih tema, prof. Cvetnić je sudionike uvela u to povijesno razdoblje koje je ostavilo mnoštvo ostvarenih reformi crkvenog života, ukazavši na činjenice da su se neki fenomeni iz tog golemog repertoara koji je stvorio tridentski katolicizam povukli i iskoristili za neke druge paralelne ciljeve naručitelja sakralnih djela. Iste su imale konkretnih posljedica na likovnu baštinu i svakodnevni život, zaključila je dr. Cvetnić, podsjetivši kako je prema zaključcima Koncila uvedena obvezatnost vođenja crkvenih matičnih knjiga sa stalnim prezimenima te nadijevanje svetačkih osobnih imena krštenicima, a formiran je i kalendar, kako ga i danas koristimo.

O sadržaju svojih tekstova u knjizi govorili su autori priloga akademik Radoslav Tomić s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu o svecima zaštitnicima i poslijetridentskoj ikonografiji u Dalmaciji, dr. sc. Višnja Bralić iz Ministarstva kulture i medija o Svetoj Republici Veneciji i poslijetridentskoj ikonografiji u slikarstvu Istre, doc. dr. sc. Jasmina Nestić s Filozofskog fakulteta o poslijetridentskoj ikonografiji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, odnosno području stara Zagrebačke biskupije te prof. Cvetnić o poslijetridentskoj ikonografiji u Slavoniji, Srijemu i Baranji.

Uslijedila su izlaganja posvećena redovničkoj poslijetridentskoj ikonografiji i specifičnostima njihovih ostvarenja u hrvatskoj baštini: prof. dr. sc. Ivana Prijatelj Pavičić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu govorila je o dominikancima, dr. sc. Mirjana Repanić-Braun s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu o franjevcima, izvanredni profesor dr. sc. Danko Šourek s Filozofskog fakulteta o pavlinima, docentica dr. sc. Josipa Alviž s Filozofskog fakulteta o kapucinima, a na daljinu iz New Yorka docentica dr. sc. Tanja Trška s Filozofskog fakulteta o isusovcima.

Ono što je, između brojnih saborskih odluka o službi papinstva, episkopata i pastorala, globalno izazvalo najviše zanimanja u povijesti umjetnosti je „Odluka o zazivanju, čašćenju i relikvijama svetaca, i o svetim slikama“, čije su se konkretne upute, zajedno s Katekizmom, objavljenog u vrijeme pape Pija V. godine 1565. utvrdile tijek poslijetridentske obnove Crkve, osobito u praksi pastoralnog djelovanja te ujednačene ispravnosti nauka kojeg će vjernici primati riječju i slikom kroz sljedeća stoljeća, a iz čega se i danas iščitava duh određenih vjerskih istina, duhovnosti naroda, marijanskih pobožnosti te razloge čašćenja baš konkretnih svetaca u pojedinim biskupskim, župnim hodočasničkim i komunalnim središtima.

Slikarstvu, a time i kiparstvu i graditeljstvu crkvenog inventara, dodijeljena je važna uloga vizualizacije vjerskih tema, pretočenih i razrađenih u teološkim traktatima tadašnjih važnih teoloških perita u razdoblju od 1570. do 1582., s kojima je idejno, tematski i oblikovno bila usklađena odgojna i moralna svrha svetih slika, koje su tijekom XVII. i XVIII. stoljeća postale najmoćniji vizualni medij. Knjiga nudi ikonografski ključ čitanja umjetničkih sakralnih djela nastalih na globalnom tragu tridentske obnove, koji se na području likovnosti prenosio često ponavljanim rješenjima i ikonografskim srodnostima, ali je u tadašnjoj politički razdijeljenoj Hrvatskoj imao i svoje posebnosti, na koje autori knjige ukazuju.