Predstavljena monografija „100 godina sestara karmelićanki BSI u Hrvatskoj“

Monografiju, objavljenu u povodu obilježavanja stote obljetnice dolaska sestara u Hrvatsku, predstavili su prof. dr. Mato Zovkić, prof. dr. o. Jure Zečević, OCD, prof. dr. Ruža Brčić, Dino Klem, mag. theol., te sama autorica monografije s. Marija Zovkić, karmelićanka BSI.

Izražavajući dobrodošlicu okupljenima, službeni program otvorio je domaći župnik Florijan Kvetek koji je pozdravio karmelićanke koje već 50 godina djeluju na toj župi, i zahvalio im za njihovu zauzetost i djelovanje u Slavonskom Brodu.

Dr. Zovkić, profesor emeritus, brat od autorice monografije i jedan od recenzenata, govorio je o životu i djelovanju utemeljiteljice karmela BSI bl. Marije Terezije od sv. Josipa. „Za razliku od kontemplativnih redova, karmelićanke BSI izišle su na ceste i putove tražeći bolesne i napuštene, nesebično im pomažući kako ih je i uputila njihova majka utemeljiteljica. To je i poslanje njihova života koje uključuje neizostavnu dimenziju žrtvovanja za druge“, istaknuo je između ostaloga dr. Zovkić.

Dr. Zečević, recenzent monografije, prvo je govorio o položaju otvorene grane karmela BSI u velikoj obitelji Karmelskoga reda, a zatim se osvrnuo na samu, kako ju je nazvao, „velebnu“, monografiju.

Istaknuo je kako su upravo karmelićanke BSI prve na području današnje Hrvatske pružile smještaj braći karmelićanima 1958. godine u Hrvatskom Leskovcu. Upravo te godine je ustanovljeno muško-dječačko sjemenište i od tada počinje rast muške grane karmela u Hrvatskoj. O. Jure čestitao je karmelićankama na ostvarenju i izdavanju ovakve „svoga povoda dostojne i u svakom pogledu impresivne monografije“. „Čitatelj će u knjizi na čak 448 stranica susresti nepregledni broj informacija, podataka, fotografija, statističkih i tabličnih pregleda. Sve je to sistematizirano u šest poglavlja s detaljnim podcjelinama. Riječju i slikom zahvaćena su sva značajnija područja sestarskog života i djelovanja tijekom stogodišnjeg razdoblja“, rekao je o. Jure. Istaknuo je i da je monografija kvalificirana i za distribuciju izvan hrvatskoga govornog područja, budući da je usporedno rađena i na engleskom jeziku.

Nakon glazbenoga dijela programa u izvedbi mješovitoga zbora župe Duha Svetog pod ravnanjem prof. Alenke Martinović, mladi magistar teologije, sin te župe, Dino Klem govorio je o dolasku karmelićanki BSI u Slavonski Brod i župu Duha Svetoga. „Prečasni Marko Majstorović, tadašnji župnik župe Duha Svetoga, 1. ožujka 1969. godine šalje molbu poglavarstvu družbe sestara karmelićanki BSI u Sittard da pošalje sestre obrazlažući svoju molbu kako su sestre neophodne u župi za karitativni rad, rad s bolesnicima i starcima kao i za rad s djecom što i jest prvotna misija ove družbe. U srpnju 1969. godine sestre dolaze u Slavonski Brod. Zadaća sestara na području župe jest pastoralni rad pod ravnanjem župnika, ali prvotna zadaća jest vjernost vlastitome poslanju i pravilima reda. U tom duhu sestre djeluju na području župe sve do današnjega dana“, rekao je Klem. Napomenuo je kako su sestre na području te župe osobito zapamćene po dječjem vrtiću koji je radio sve do početka Domovinskoga rata, što pokazuje da je rad s djecom bio i ostao u srcu njihova apostolata.

Dr. Brčić samoinicijativno se upustila u istraživanje reda sestara karmelićanki BSI te potvrdila koliko je bilo veliko djelo koje je majka utemeljiteljica činila u samim počecima reda. Osvrnula se na same početke rada te družbe u Hrvatskoj. „Već 1919. godine sestre dolaze u Hrvatski Leskovac na gospodarsko dobro Zagrebačke nadbiskupije. Potrebe su bile velike, te sestre ne gubeći ni dana žurno počinju sa radom. Gospodarske zgrade pretvaraju u prve uvjete života i rada. 1920. u Hrvatski Leskovac dolazi utemeljiteljica, danas blaženica, i procjenjuje kako su se sestre svim srcem zauzele za dobro napuštene djece. Sugerira naobrazbu sestara kako bi što kvalitetnije mogle pomagati svima koji su bili u potrebi, naročito napuštenoj djeci“, rekla je dr. Brčić.

Na kraju je autorica s. Marija Zovkić zahvalila svim suradnicima te istaknula kako bez dobrih i vrijednih suradnika ne bi uspjela dovršiti tako opširnu monografiju. Najvrjedniji izvori, uz arhiv Zagrebačke nadbiskupije i mnoge samostanske kronike, bila su svjedočanstva starijih redovnica koje su svjedočile mnogim događajima opisanim u monografiji. Na kraju predstavljanja druženje je nastavljeno u župnim prostorijama uz okrepu za bratskim stolom.