Zagreb, (IKA) – Monografija “Marijan Gajšak – sakralna umjetnost”, koja je izišla u nakladništvu Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, Grada Klanjeca, Ogranka Matice hrvatske u Klanjcu i Galerije Laudato iz Zagreba, predstavljena je 28. siječnja u Velikoj dvorani rezidencije Družbe Isusove u Palmotićevoj u Zagrebu. Monografiju su priredili isusovci prof. dr. Vladimir Horvat i prof. dr. Tonči Trstenjak.
Kroz predstavljanje monografije vodio je o. Ivan Cindori, koji je ocrtao lik o. Marijana Gajšaka. O monografiji i djelu Marijana Gajšaka govorili su o. Tonči Trstenjak, njegov školski kolega i redovnički subrat, povjesničarka umjetnosti Mirela Lenković, koja je istaknula da je Gajšak predstavnik suvremene isusovačke umjetnosti, te o. Vladimir Horvat, redovnički subrat, koji je govorio o koordinaciji sa suradnicima i nastanku monografije.
Trstenjak je govorio o drugovanju s Gajšakom, školovanju i životu u Družbi Isusovoj. Rekao je da je Gajšak bio kipar po vokaciji, a u slikarstvu je volio boje, da mu je “potez nježan ali siguran” i da je on bio čovjek “svila i čelik” prisjetivši se jedne zgode kada su bili zajedno u vojsci u Štipu u Makedoniji kako je reagirao, kako je istupio iz voda, predstavio se oficiru JNA i rekao mu da se srami što on koji bi njih trebao lijepo odgajati viče na njih i psuje im najmilije. Svi su tada ostali bez daha na tolikoj Gajšakovoj hrabrosti i u strahu što će slijediti; starješina je otišao a on je ostao netaknut. Trstenjak je na kraju dodao da je Marijan Gajšak svima bio “radosni kolega”.
Marijan Gajšak rođen je 1944. godine u Klanječkom Dolu u općini Klanjec. U Zagreb je došao 1959. gdje se upisao u Interdijecezansku srednju školu (današnju Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju). Godine 1961. ušao je u isusovački novicijat. Studij filozofije i teologije završio je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu 1973. godine. Iste godine je zaređen za svećenika. Nastavio je studij na Orijentalnom institutu sveučilišta Gregoriana u Rimu i postigao licencijat 1975. godine. Od djetinjstva njeguje interes prema likovnoj umjetnosti i pomalo se bavi crtanjem i modeliranjem tijekom školovanja.
Kiparstvo je studirao na Accdemia di Belle arti di Roma u Rimu od 1975. do 1978. u klasi prof. Pericla Fazzinija. Specijalni studij kiparstva završio je 1979. u Parizu, na Ecole nationale superieure des Beaux-arts (Composition, Espace, Volume), u klasi prof. Michela Charpentiera. Diplomski mu je rad usporedba renesansnog talijanskog majstora Michelangela i hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1987. godine i član Zajednice umjetnika Hrvatske te član Časnog suda Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb od 1992. godine. Imao je pet samostalnih i više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Predavao je kolegij Estetika i umjetnost u službi sakralnog na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Ostvario se kao izuzetno svestrana osoba. Uz svoj pedagoški rad ostavio je iza sebe mnogo kiparskih i slikarskih radova: reljefa, bisti, vitraja, slika i crteža. I njegovo slikarstvo religijske je tematike, u tehnici ulja, tempere, tuša i akvarela. Radovi mu se nalaze u Zagrebu, Mostaru, Rijeci, Krku, Zadvarju itd. Umro je u naponu umjetničkoga zamaha pogođen teškom bolešću 6. veljače 1993. u 49. godini života. Monografija “Marijan Gajšak – sakralna umjetnost” ima 200 stranica. Dvije zasebne studije o djelima o. Marijana Gajšaka napisali su profesor Stanko Špoljarić i Mirela Lenković.