Zadar, (IKA) – “Od poziva do poslanja – godine (iz)rasta Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru” koju je priredio mons. Joso Kokić, njen dugogodišnji ravnatelj, svečano je predstavljena u utorak 27. listopada u sportskoj dvorani te škole u Zadru. O knjizi koja na 664 stranice i uz brojne fotografije pokazuje povijesni razvoj te odgojno-obrazovne ustanove od 1748. g. govorili su prof. Elvira Katić, knjižničarka te gimnazije, i mr. don Zdenko Dundović, član njenog Školskog odbora. Ta suvremena institucija nastavlja tradiciju sjemenišnog školstva, povezujući njenu prošlost i sadašnjost s pogledom u budućnost humanističke naobrazbe.
Mr. Dundović istaknuo je da knjiga “svjedoči o ljudima kojima dugujemo zahvalnost za ustrajni edukativni rad kroz tri stoljeća na korist Crkvi i hrvatskom narodu”. “To svjedoče mnoga imena učitelja i učenika škole u knjizi, pokazujući spoj iskustva i želje za znanjem. Škola je i u teškim okolnostima davala svijetu karakterne ličnosti koje su živjele i stvarale s narodom, za narod, u narodu, vršeći časnu zadaću, služeći Crkvi i domovini u vjerskom, kulturnom i nacionalnom području. U školi smo primali da bismo mogli davati dalje, na duhovnu i materijalnu korist hrvatskog naroda”, istaknuo je mr. Dundović.
Prof. Katić predstavila je šest poglavlja u kojima je “svaka stranica u funkciji poštovanja ostalih stranica, u svakoj je sadržan isti blagoslov i svaka je ukoričena u istu ljubav”. U uvodnom razmišljanju “Uz katoličku školu do boljeg sutra” mons. Kokić opisuje razvoj te škole posljednjih dvadeset godina, s čime se sve suočavao za upravljanja školom. Ideja vodilja je kršćanski odgoj, konkretna vizija kršćanske gimnazije i svijesti. Autor prvog poglavlja “Suživot sjemeništa i njegove škole” je Zdenko Dundović. Opisujući povijesni pregled od početka, od 1748. g., kad je nadbiskup Mate Karaman otvorio sjemenište, donosi i najvažnije podatke razvoja sjemeništa u 18. i 19. st. do ponovnog otvaranja poslije II. svjetskog rata. Donosi i tri priloga. U drugom poglavlju “Odvajanje škole od sjemeništa” dr. Marko Vučetić prikazuje kako se Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti odvojila od sjemeništa Zmajević. Sjemenišna stvarnost više nije označavala gimnaziju, nego obrnuto. Gimnazija se otvorila svim mladićima i djevojkama koji su htjeli klasičnu izobrazbu. Vučetić donosi i šesnaest priloga. U trećem poglavlju “Relacija: Malo sjemenište-katolička gimnazija; Novi problemi, novi izazovi” dr. Marijan Franjčić, ravnatelj NKG-a u Zagrebu, iznosi konkretne probleme s kojima se susreće suvremeno hrvatsko društvo. Upućuje na razvoj sjemeništa od 1948. do 1991. g., ulogu malog sjemeništa u životu Crkve te se bavi odnosom današnjih malih sjemeništa i katoličke gimnazije. Tu je 27 dokumenata. U četvrtom poglavlju “Izrast i razvoj Klasične gimnazije” pedagoginja te škole s. Mirjam Gadža opisuje dva važna događaja. Prvi je šk. g. 1997./1998. g., kad je gimnazija upisala prvog učenika koji nije sjemeništarac. Od šk. g. 2002./2003. škola se otvorila i djevojkama, svima koji su se htjeli školovati u duhu pozitivnih, općeljudskih, klasičnih zapadnoeuropskih kršćanskih i duhovnih vrijednosti. Tu je 27 priloga. U petom poglavlju “Zastupljenost Klasične gimnazije u katoličkim i svjetovnim tiskanim medijima od 1998. do 2014. g.” autorice Elvira Katić i Marina Maruna prelistale su dnevne novine, tjednike i internetske stranice te popisale izvještaje o gimnaziji u svjetovnim i katoličkim medijima, što iznosi 329 članka. U šestom poglavlju “Čovjek je jedino razumljiv, shvatljiv u Bogu” prof. Damir Sikirić piše o ravnatelju gimnazije, mons. Kokiću, iz drugog kuta, uz deset izvornih dokumenata. Monografija sadrži i prijevod sažetaka na više stranih jezika.