Predstavljena monografija o okićkim župama sv. Marije i sv. Martina

Zagreb, 28. 4. 1994. (IKA) – “Pod Okićem”, naslov je novoizašle monografije dviju župa okićkog kraja: sv. Marije i sv. Martina, koju su u nizu “Zavičajne biblioteke okićkog kraja” izdali župnici Pavao Kunštek i Juraj Župančić u suizdavaštvu sa “Školskom knjigom” iz Zagreba, a uredio ju je dr. Dragutin Pavličević. Tiskana na 560 stranica, knjiga je izdana uz 800. obljetnicu prvoga pisanog spomena imena Okić, a svečano je predstavljena u petak 28. travnja u dvorani “Školske knjige” u Masarykovoj 28 u Zagrebu..
Pred okupljenim mnoštvom, među kojima su bili brojni župljani, svećenici, redovnice i kulturni djelatnici, mnogi i podrijetlom iz okićkog kraja, knjigu su predstavili ugledni svjetovni i crkveni povjesnici i povjesnici umjetnosti: dr. Miroslav Brandt, dr. Ante Bežen, dr. Đurđica Cvitanović, dominikanac prof. dr. Franjo Šanjek, profesor crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te župnici spomenutih župa Pavao Kunštek i Juraj Župančić.
Knjiga “Pod Okićem” svestran je zbornik dviju okićkih župa, Sv. Marije i Sv. Martina, koji ih prikazuje u njihovoj vremenskoj i sadržajnoj potpunosti, u razdoblju od prapovijesti do naših dana. “Toj sveobuhvatnosti pridonijeli su sabrani tekstovi čak tridesetosmorice stručnih autora”, istaknuli su predstavljatelji knjige. Monografija je vrlo kvalitetan prilog crkvenoj, kulturnoj i općoj povijesti okićkog kraja, prava kronika sveukupnog narodnog života podno Plješivice, koja donosi opis cjelokupnog identiteta dviju župa. I po tome višestruko premašuje okvir samo crkvene povijesti. Knjiga donosi obilje informacija iz crkvenog života župa i njihova ustrojstva, bogate crkvene umjetnosti pod Okićem – graditeljstva, slikarstva i kiparstva, vjerskih običaja, te opsežne opise obiteljskog, društvenog, gospodarskog, glazbenog, umjetničkog, pa i znanstvenog života, školstva i lovstva okićkog kraja kako u prošlosti, tako i danas, te napokon i turizma, koji se, zbog ljepote krajolika, razvio i podno Plješivice. Sve to upotpunjeno je zanimljivim sjećanjima suvremenika na okićki kraj i sudbine ljudi. Na kraju su predstavljatelji zaključili da je malo u nas takvih knjiga koje bi tako cjelovito opisale neku regiju, te da bi bilo korisno izdati takve knjige i o drugim regijama naše domovine.