Vatikan, (IKA) – Prva enciklika pape Benedikta XVI. “Deus Caritas est” (Bog je ljubav) predstavljena je 25. siječnja u dvorani Ivana Pavla II. Tiskovnog ureda Svete Stolice. Encikliku su predstavili predsjednik Papinskog vijeća za Pravdu i mir kardinal Renato Raffaele Martino, pročelnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup William Joseph Levada i predsjednik Papinskog vijeća Cor unum nadbiskup Paul Josef Cordes.

Kardinal Martino istaknuo je kako Papina enciklika pruža duboke i prosvjetljujuće razmišljanje o kršćanskoj ljubavi, koju se promatra u njezinim filozofsko-teološkim, duhovnim, pastoralnim i etičko kulturnim vidicima. Riječ je o programskoj enciklici, u najvišem i najzahtjevnijem smislu koji se ima pridati pridjevu “programski”, rekao je kardinal Martino. Podsjećajući da je Bog ljubav, Sveti Otac poziva sve da stupe u samo središte kršćanske vjere. Riječ je o enciklici prožetoj, osobito u njezinu prvom dijelu, velikim duhovnim nadahnućem koje pred opasnošću društvenoga i karitativnog aktivizma bez duše, svima doziva u svijest njegovanje duhovnih razloga i motivacija na kojima počiva biće Crkve i kršćanina, a koji daju smisao i vrijednost djelovanju, rekao je predsjednik Papinskog vijeća za Pravdu i mir.

Kardinal Martino zadržao se zatim na brojevima 26 do 29 enciklike, u kojima Papa obrađuje temu odnosa između pravednosti i ljubavi. Papa u tom kontekstu posebnu pozornost posvećuje nastanku društvenog nauka Crkve te ga predstavlja kao plodni itinerarij koji su svojim naukom obogatili pape Pio XI., Ivan XXIII., Pavao VI. i Ivan Pavao II. a svoj vrhunac ima u objavljivanju Kompendija društvenog nauka Crkva. Papa ističe kako je društveni nauk Crkve u teškim prilikama u kojima se danas nalazimo zbog globalizacije ekonomije postao temeljni putokaz koji predlaže ispravne smjernice koje nadilaze samo područje ekonomije. Suočeni s napredovanjem razvoja, te smjernice, kako ističe Papa, moraju biti sastavni dio dijaloga sa svima onima koji se ozbiljno brinu za čovjeka i njegov svijet. Pravednost je, ističe Papa u enciklici, svrha te samim tim i mjera svake politike. Pravedno društvo ne može biti djelo Crkve, već ga mora ostvariti politika. Ipak Crkva putem pročišćenja razuma i etičkim odgojem može dati svoj specifični doprinos kako bi zahtjevi pravde postali shvatljivi i politički ostvarivi.

Papa u svojoj prvoj enciklici zatim govori o samoj naravi društvenog nauka Crkve, osobito što se tiče mjesta koje zauzima te načina na koji iznosi svoje tvrdnje i stavove. Papa društveni nauk smješta u područje vjere i njezine uloge pročišćavanja razuma. Vjera, ističe Papa, omogućuje razumu da na najbolji mogući način obavlja svoju zadaću i da bolje uoči ono što mu je vlastito. Što se tiče njezina načina na koji obrazlaže svoje tvrdnje i stavove Papa ističe da je polazište tvrdnji i stavova društvenog nauka Crkve u razumu i prirodnom pravu. Papa jednako tako ističe “prirođenu” povezanost društvenog nauka Crkve s filozofijom i na osobit način s filozofskom antropologijom. Filozofija, naime, kao što ističe spomenuti Kompendij, ističe ljudsku narav kao izvor, a razum kao put spoznaje same vjere. Stoga filozofija predstavlja prikladno i nužno sredstvo za ispravno shvaćanje temeljnih pojmova društvenog nauka kao što su osoba, društvo, sloboda, savjest, etika, pravo, pravednost, opće dobro, solidarnost, supsidijarnost, država i tako redom. Papa pritom ističe kako je zadaća Crkve da, pomoću svoga društvenog nauka, u izgradnji pravičnoga društvenog poretka ponovno probudi duhovne i moralne snage, a to su vjernici laici koji su pozvani osobno sudjelovati u javnom životu te ispravno oblikovati društveni život, rekao je kardinal Martino.

Nadbiskup Levada istaknuo je kako je Benedikt XVI. u svojoj enciklici htio dati Crkvi na dar jedan snažni tekst o “središtu kršćanske vjere”. Taj snažni tekst, rekao je pročelnik Kongregacije za nauk vjere, želi se oduprijeti pogrešnoj uporabi Božjeg imena i dvoznačnosti pojma “ljubavi” koja je toliko očita u današnjem svijetu. Papa prije svega nastoji pokazati različitost i jedinstvo koje postoji između dvaju pojmova koje susrećemo na području fenomena ljubavi već od vremena filozofije drevnih Grka, a to su eros i agape. Papa želi pokazati kako se ta dva pojma ne suprotstavljaju već se usklađuju kako bi pružili jedno realističko shvaćanje ljudske ljubavi, ljubavi koja odgovara cjelini – tijelu i duši – ljudskog bića. Agape sprječava eros da se preda instinktu, dok eros pruža agapeu osnovne i vitalne relacije u ljudskom životu. Ali, pita se Papa, je li moguće ljubiti nevidljivog Boga? Odgovor enciklike glasi: Bog se učinio vidljivim u Sinu koji je postao čovjekom, umro i uskrsnuo, u njegovoj Riječi, u sakramentima, u Crkvi kao i u bližnjemu u potrebi. Zbog toga su ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku nerazdvojni i uzajamno se uvjetuju. Oni čine jednu jedincatu zapovijed. Ljubav prema bližnjemu, ukorijenjena u Božjoj ljubavi, nije samo zadaća pojedinog vjernika, već i zajednice vjernika, to jest Crkve. Iz povijesnog razvoja crkvenog vidika ljubavi od samih početaka Crkve moguće je ustanoviti dvije činjenice: karitativno služenje pripada samoj biti Crkve i na drugome mjestu nikomu ne smije nedostajati ono što je nužno kako u Crkvi tako i izvan nje.
U zaključku izlaganja predsjednik Kongregacija za nauk vjere sažeo je dar enciklike u dvije tvrdnje: enciklika pruža viziju ljubavi prema bližnjemu i crkvene zadaće da čini ljubav kao zapovijed ljubavi, koja svoja korijene ima u samoj Božjoj biti, a to je Ljubav; enciklika poziva Crkvu na obnovljeno zauzimanje u služenju ljubavi (diakonia), kao bitni dio svoga postojanja i poslanja.

Nadbiskup Cordes istaknuo je kako Crkva od samog svog utemeljena očituje u svome poslanju djelo spasenja: naviješta otkupljenje koje je izvršio Isus Krist, svjedoči ga po ljubavi i slavi dar spasenja u liturgiji. Martyria, Diakonia i Leiturgia sačinjavaju stoga trostruko ostvarenje njezine jedincate zadaće. Te se tri službe međusobno prožimaju i ako bi se samo jedna od njih oduzela, Crkva bi bila lišena jednoga svoga bitnog dijela.
U svom prvom dokumentu Učiteljstva, rekao je nadbiskup Cordes, Papa želi predstaviti temeljne smjernice svoga upravo započetog pontifikata. Nadbiskup je istaknuo kako je to prva enciklika o ljubavi. To je i bio razlog zašto je Papa htio da na predstavljanju enciklike sudjeluje predsjednik Papinskog vijeća Cor unum, kao tijela koje provodi u djelo osobne inicijative Pape kao znak njegova suosjećanja u određenim prilikama u kojima vlada bijeda. On je postavio i pitanje kako to da se enciklika s takvom temom javila upravo u ovom našem stoljeću. Odgovorio je kako izazovi koje nameće današnje društvo potiču da se jasno definira, na teološki način, ono što Crkva podrazumijeva i ostvaruje kada djeluje u prilog čovjeka. Moramo s većim uvjerenjem ukorijeniti osjećaj kršćanske ljubavi u naša srca. I to ne zbog nekoga vanjskog problema, zato što država ili vlast niječu temeljna načela ljudskog dostojanstva. Naime, u današnjem društvu, na sreću, ne nedostaje čovjekoljublja, ali ono može predstavljati zamku: može se pomisliti kako ne trebamo naše biblijske korijene da bi živjeli ljubav, rekao je nadbiskup Cordes. Mnogi su danas spremni pomoći onima koji trpe, ali to može kod vjernika pobuditi ideju da ljubav ne predstavlja bitni sastavni dio crkvenog poslanja. Bez čvrstoga teološkog temelja velike crkvene agencije mogle bi biti izložene opasnosti da se odijele od Crkve i oslabe svoje veze s biskupima te se poistovjete s nevladinim organizacijama. Na taj način njihova se “filozofija” i njihovi projekti ne bi razlikovali od Crvenog križa ili UN-ovih agencija. To je međutim u suprotnosti s dvotisućljetnom povijesti Crkve i ne vodi računa o dubokom odnosu između crkvenog djelovanja za čovjeka i vjerodostojnosti navještaja evanđelja. To je prvo područje u kojem je potrebno učiteljsko tumačenje biblijskog retka: “Bog je ljubav” te je stoga enciklika “Deus Caritas est” prikladni i sretni događaj za poslanje Crkve, rekao je nadbiskup Cordes. Objavljivanje enciklike on smatra jedinstvenom prigodom da se zajedno s čitavom Crkvom razmišlja na koji način sadržaj toga dokumenta može utjecati i ponovno motivirati naše karitativno djelovanje.