Zagreb, 9. 11. 2001. (IKA) – Potaknuti teškom socijalnom situacijom u domovini i 110. obljetnicom prve socijalne enciklike “Rerum novarum” koju je 1891. objavio papa Lav XIII. u teškim vremenima za radnike i njihove obitelji, hrvatski biskupi uputili su poruku o aktualnoj socijalnoj situaciji u Hrvatskoj.
“Mi hrvatski biskupi želimo usmjeriti pozornost vjernika i svekolike javnosti na ‘nove stvari’ u sadašnjem trenutku našeg društva kako bi rješenja i odgovori na njih bili u duhu društvenog nauka Katoličke Crkve”, upozorava se na početku Poruke koju je na današnjoj konferenciji za novinare održanoj u Tajništvu HBK predstavio pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve dr. Stjepan Baloban.
Hrvatski biskupi upozoravaju na brojne gospodarske probleme s kojima se suočavamo, zajedno s određenim mentalitetom, nasljeđem protekloga komunističkog režima, mnogim posljedicama još nezaliječenih ratnih razaranja i strahota, ali i onima prouzročenima nesavjesnošću i gramzivošću pojedinaca i skupina koji su odlučivali ili odlučuju o zajedničkim dobrima ne vodeći računa o općem dobru, nego o vlastitim interesima u proteklome i sadašnjem razdoblju. Prevelika očekivanja od “demokratskih promjena”, kao da se s njima mnogi problemi sami od sebe mogu riješiti, a istodobno lako dana nerealna obećanja onih koji su na taj način željeli dobiti povjerenje birača, dodatno su uvećali razočaranje i nepovjerenje u državu i njezine institucije, što svakako otežava izlazak iz krize, upozoravaju biskupi.
Priznajući kako postoje okolnosti, poput terorizma i sve većeg raskoraka između siromašnih i bogatih u svijetu, koje tešku socijalnu krizu donekle opravdavaju, biskupi ipak upozoravaju kako “radnici za svoj rad primaju plaću (ako je uopće primaju) koja nije dostatna za dostojan život njih i njihovih obitelji; visoka stopa nezaposlenosti ne smanjuje se; demografski problemi zadobivaju katastrofične predznake; umirovljenici sa svojim skromnim mirovinama sve teže žive; branitelji strahuju za svoja prava, a mladi u sve većem broju traže svoju budućnost izvan domovine; porodiljama i obiteljima s djecom smanjuje se i onako nedostatna pomoć, a kvalitetna zdravstvena zaštita postat će možda privilegij samo nekih”. U takvim je okolnostima, prema njihovu mišljenju, “malo prostora za nadu”, a sve je više “nezadovoljstva, podjele, nesnošljivosti i nesigurnosti”.
U provođenju i planiranju društvenih i gospodarskih reformi treba postupati mudro i odmjereno, pri čemu biskupi ističu kao ključne započete reforme mirovinskoga, zdravstvenog i školskog sustava te sustava socijalne pomoći, skrbi i osiguranja. U Poruci se osobito upozorava kako “reforme moraju ići u prilog, a ne na štetu obitelji i djece”, ako se dugoročno želi osigurati stabilna budućnost hrvatskoga društva i naroda.
“Svjesni smo da za povećanje nataliteta nije dovoljna samo financijska potpora, ali je nužna s obzirom na dostignuti kulturni i civilizacijski stupanj u Hrvatskoj. Stoga, ako se na tom području nešto ukida, to mora biti samo zbog toga da bi se ponudilo nešto bolje, inače nema smisla ukidati ono dostignuto. U tom nam se smislu čini da dostignuto ne bi trebalo ukidati nego nadograđivati stvaranjem pozitivne atmosfere za djecu i obitelj u društvu, a što je moguće samo razvijanjem osmišljene obiteljske politike s nizom pogodnosti potrebnih suvremenoj obitelji”. Biskupi napominju kako se zbog činjenice da o tako važnim reformama i promjenama nema javne rasprave, niti relevantnih informacija, stječe dojam kako oni koji ih donose nešto skrivaju od javnosti, možda zato da bi se planirano lakše provelo. Zato biskupi apeliraju na sve odgovorne da pravodobno pruže što je više moguće pravih informacija o planiranim i poduzetim reformama, ne samo o tome kako će se provoditi, nego i koliko će stajati te pred kakvim će se poteškoćama naći određeni naraštaji ljudi.
Odgovarajući na pitanja novinara u kontekstu predstavljene Poruke, predsjednik HBK zagrebački nadbiskup Josip Bozanić istaknuo je kako je Crkva otvorena dijalogu u konkretnim pitanjima iz poruke, o kojima nije bila pitana i nije se našao efikasan način suradnje. Crkva je i prije prigodice progovarala o socijalnim pitanjima, a ovu Poruku treba shvatiti kao njenu želju da se zauzima za socijalna prava ljudi u sadašnjemu teškom trenutku. Napomenuo je i kako bi unutar Crkve bilo potrebo organizirati susrete i tražiti načine kako jače i djelotvornije djelovati i na građanskom planu, te ukazao na brojne primjere kako Crkva kroz svoje djelovanje vrši socijalno poslanje. (i11165hr/kj)