PREDSTAVLJENA "TAJNA KARDINALOVA VOZAČA"

Zagreb, 24. 2. 1998. (IKA) – “Dar je Providnosti to što su u tako složenim vremenima za hrvatski narod, a onda i za Crkvu u Hrvata, trojica zagrebačkih nadbiskupa imali tako vjernog čovjeka uza se. Stjepan Kranjčec bio je ozbiljan, šutljiv, savjestan, vjeran svakog povjerenje”, istaknuo je zagrebački nadbiskup u miru, kardinal Franjo Kuharić, o svom nedavno preminulom vozaču, govoreći na predstavljanju knjige “Tajna kardinalovog vozača”, održanom u ponedjeljak, 23. veljače, u “Tribini Grada Zagreba”. Govoreći o svome velikom povjerenju u Stjepana Kranjčeca, kardinal Kuharića je istaknuo da je on bio bio nazočan i onim susretima crkvenih velikodostojnika koji su bili zatvoreni za javnost, “u onim vremenima kad se, premda nismo stvarali nikakve urote protiv vlasti, pratilo svaki naš korak”. Istaknuvši ljudske i profesionalne kvalitete pokojnoga Kranjčeca, kardinal ga je nazvao “čovjekom u svom pozivu, koji nikad nije bio površan”, istaknuvši kako upravo to često nedostaje ljudima našega vremena, gdje vladaju “površnost prema poslu, ljudima i stvarima”.
Uz kardinala Kuharića, na predstavljanju su govorili i autor, novinar “Večernjeg lista” Darko Pavičić, glavni urednik “Glasa Koncila” Ivan Miklenić i ravnatelj Hrvatskoga informativnog kulturnog zavoda Ivan Bekavac, a na predstavljanju su, kao gosti, bili nazočni i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giullio Einaudi, članovi obitelji Stjepana Kranjčeca te brojni uzvanici. Knjiga je nastajala u razgovorima autora sa Stjepanom Kranjčecom od 1989. pa sve do rujna 1997., kad je Kranjčec iznenada preminuo. Prvi dio knjige, kako je na predstavljanju istaknuo Ivan Miklenić, govori o ranom razdoblju Kranjčecova životnog puta, od njegova rođenja godine 1914 . i djetinjstva u zagrebačkom naselju Trnje, preko školovanja, učenja zanata i služenja vojnoga roka, gdje i stekao zvanje vozača. Središnji dio knjige posvećen je njegovu službovanju u zagrebačkoj nadbiskupiji, gdje je 1939. postao, najprije pomoćnim, a potom i glavnim vozačem zagrebačkoga nadbiskupa, i poslije kardinala, Alojzija Stepinca, a nakon njegova utamničenja i vozačem nadbiskupa Franje Šepera te, naposljetku, kardinala Kuharića. Godine 1989. Kranjčec je, predložen od kardinala Kuharića, iz ruku pape Ivana Pavla II. primio odlikovanje “Pro ecclesia et pontifice”. U trećem su dijelu knjige objavljene fotografije iz obiteljskog albuma pokojnog Kranjčeca. Ova knjiga, osim što iznosi vrijedno svjedočanstvo o jednom teškom i važnom vremenu, na neki način i “demistificira, u javnosti tako često mistificiran, pojam ‘Kaptola'” , istaknuo je urednik “Glasa Koncila”.
Jedna je od glavnih značajki ove knjige “dimenzija transtemporalnosti”, u kojoj su “veliki događaji opisani tako jedno jednostavnim riječima”, ocijenio je Ivan Bekavac, potkrijepivši tu tvrdnju i jednim primjerom: Kad je kardinal Stepinac s prozora Nadbiskupskog dvora promatrao njemačke vojnike na Kaptolu, rekao je Kranjčecu: “Neće to, moj Štef, završiti dobro za hrvatski narod!”.
Predstavljanje su svojim pjevanjem uveličale i članice djevojačkog zbora crkve sv. Petra, pod ravnanjem Josipa de Gl’Ivellia.