Fra Stojan Damjanović svečane doživotne redovničke zavjete položio je 1986. godine, kada odlazi kao misionar u Zair (Kongo) u Africi, gdje djeluje kroz sljedećih trinaest godina. Po povratku u Hrvatsku, od 2000. godine, uz kraće prekide, živi i djeluje u franjevačkom samostanu na Visovcu, gdje trenutno vrši službu domagistra novaka. Već duže vrijeme piše crtice, prozna djela i pjesme, najčešće u osmercu, desetercu i dvanaestercu. Među najzastupljenijim temama u zbirci poezije su one o prirodi te duhovnog karaktera. Do sada je objavljivao u MAK-u, Glasilu Nacionalnog parka „Krka“ te različitim župskim listovima. Autor je i Križnog puta pisanog u osmercu koji je doživio pet izdanja, kazala je, predstavljajući fra Stojana Damjanovića, Zdenka Bilušić.

O zbirci „Sam odlučuješ“ naglasila je kako autor progovara jezikom čistim, jednostavnim, razumnim i narodnim, svakom jasnim i čitkim. Put kojim nam je hoditi sasvim sigurno nije niti nešto zadano, niti urođeno, nego nam je osobnim naporom stjecati znanje i jačati vjeru kroz život.

Marko Menđušić kako je fra Stojan Damjanović poput sv. Franje, pun je ljubavi prema svemu stvorenomu: Zemlji, životinjama, biljkama, prirodnim pojavama i napose, prema bratu čovjeku. Radi i moli, dočekuje i ispraća hodočasnike i namjernike, prevozi ih preko rijeke, priča i pripovijeda. Strpljivo i staloženo. Kao iz rukava izvlači dosjetke i anegdote. Pomaže biljkama rasti i životinjama boraviti na Visovcu. Pticama priprema mjesto za gnijezda, drage su mu i divlje patke i bijeli labudovi, prekrasni paunovi, ali ne zazire niti od zmija. Ta, i one su stvorenja Božja. Promatra prirodu, mijene tijekom godišnjih doba, Krku kad je umilna ljepotica i kad nabuja i poplavi i sam otočić, ljude sa svim njihovim manama i vrlinama. I sve to pretače u poeziju. Piše pjesme. Njima najlakše, i najbolje, izražava svoja zapažanja, svoje misli i osjećaje, nade i strahove.