Predstavljanje knjige organizirali su Udruga s. Marija Presvetog srca i umjetnička udruga SebastianArt uz pokroviteljstvo Hrvatske iseljeničke lirike New York i Američko-hrvatskog kongresa. O stvaralaštvu i životu Anđelke Petričević Čenić govorile su savjetnica za kulturu grada Imotskog Branka Buljan, prof. i Irja Jerković, prof. Anđelka, rodom Imočanka, udana je u Trsteno te je preminula u Beču u progonstvu. Stvarala je poeziju bez da su riječi njene duše mogle doprijeti do javnosti te je zadužila i svoju obitelj i hrvatski narod za objavu i predstavljanje zbirke pjesama, istaknuto je na predstavljanju.

Ispisani stihovi otkrivaju odraze njezine duše i teške povijesne zbilje života u zatvoru zbog istinskog domoljublja, pišući o vjeri, domovini, ljubavi, doživljajima i osjećajima svoga života. Sa suprugom Antunom Anđelka je imala petero djece – sina Josipa, kantautora i počasnog člana bečkog kulturnog miljea, sina Vinka, branitelja na dubrovačkom području, pokojnu kćer Katarinu koja je živjela u Nizozemskoj, kćer Dolores koja je poduzetnica te sina Tonćija, likovnog umjetnika koji je ujedno napravio ilustracije u knjizi. Skromna i tajanstvena nije zamarala obitelj svojim proživljenim patnjama. Suprug Antun inženjer je agronomije koji je uvijek imao razumijevanja za Anđelkin duhovni put, istaknuo je na predstavljanju.

Lirsko stvaralaštvo pjesnikinje Petričević Čenić predstavili su imotski recitatori magistra prava Mislava Jonjić, gimnazijalka Matea Mustapić, profesorica Branka Buljan te dubrovačka književnica Ivana Bačić Serdarović. Josip Čenić je uz pratnju Mije Miše Bijuklića izveo uglazbljene majčine stihove. Anđelkin književni i povijesno društveni doprinos uveličan je Poveljom koju je za tu prigodu dodijelio Američko-hrvatski kongres i Hrvatska iseljenička lirika New York.

Uime Američko-hrvatskog Kongresa i Hrvatske iseljeničke lirike New York Povelju je obitelji uručila profesorica Nada Pupačić, članica Izvrsnog odbora Američko-hrvatskog kongresa i utemeljiteljica  Hrvatske iseljeničke lirike New York. Program je završen autorskom pjesmom Josipa Čenića „Jedna je Hrvatska“, koju su, uz Josipa i Miju, zapjevali i svi prisutni u dvorani Sv. Dominika.