Zagreb, (IKA) – U tijeku obilježavanje jubileja p. Antuna Cveka, DI u subotu, 19. prosinca u Velikoj dvorani Rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu predstavljena su dva prigodna izdanja. Riječ je o zborniku radova u čast p. Antunu Cveku prigodom 75 godina života i 40 godina socijalnog apostolata „Vjera bez djela je mrtva” koji je uredio p. Mijo Nikić, te knjizi „Sjeti me se” koju je slavljenik napisao zajedno s Andreom Ćakić. Knjige je izdala Zaklada biskupa Josipa Langa.
Predstavljajući Zbornik, p. Pero Vidović, DI je podsjetio kako je biblijski citat „Vjera bez djela je mrtva” (Jak 2,25) koju je Jakov u četiri navrata istaknuo, gotovo dvije tisuće godine kasnije postao životni stav slavljenika p. Cveka, a prema tome je ime dio i sam zbornik. Na istovjetan način nekada Jakov, a u naše vrijeme p. Cvek izgrađivali su, u praksu provodili i verificirali svoj životni stav i vidokrug na stranicama Svetoga pisma. P. Cvek nije se mogao i ne može se pomiriti s nepremošćenom provalijom između onoga što Sveto pismo zahtjeva za siromahe i mizerne životne stvarnosti siromaha. Prema Bibliji, Zemlja bi i mogla i morala postati ugodnim domom za sve, bez iznimke. U biblijskom narodu jedan od konkretnih zauzimanja za one koji su upali u bijedu bila je institucija Jubilarne godine. Bio je to događaj koji se zapravo odnosio na dvoje: na ljudsku osobu i na Zemlju. S biblijsko-teološkog gledišta briga za dostojanstvo ljudske osobe utemeljena je prvenstveno na zbilji povijesti spasenja, a stav prema bogatstvima Zemlje proizlazi iz teologije stvaranja, rekao je p. Vidović, te pojasnio kako utemeljenost biblijske zaštite dostojanstva svakoga ljudskoga bića na stvarnosti povijesti spasenja izvire iz egzodusa, posebno iz svetosti Sinajske perspektive.
Nadalje je istaknuo kako se na teologiji stvaranja temeljilo jednako pravo svih ljudi na Zemlji. Iz biblijskog ideala, materijalni i duhovni prosperitet Zemlje gledan u cjelini, je da je ona stvorena za sve, Bog ju je darovao na specifičan način svima koji na njoj žive i zato na Zemlji prema Svetome pismu prema izričitoj Božjoj zapovijedi ne smije uopće biti siromaštva. Naime, pojasnio je p. Vidović, Zemlja se prema Bibliji promatra istodobno u relaciji s čovjekom i Bogom. Ona je s obzirom na čovjeka dom za svako ljudsko biće. Zemlja, premda darovana uvijek ostaje i nikad ne prestaje biti Božjim vlasništvom. Zato se čovjek vođen pohlepom i profitom ne može nekažnjeno špekulantski kockati sa zemaljskim bogatstvima, a posebno ne sa Zemljom kao cjelinom, upozorio je p. Vidović te podsjetio kako su u takvom slučaju i zločin i kazna čovjekovo djelo zbog kojeg nažalost stradavaju i krivci i oni koji su nedužni. Budući da se Bog izričito i izravno izjasnio „Zemlja pripada meni”, čovjek bi se morao slikovito rečeno dogovarati s Bogom kako sa Zemljom i na Zemlji smije, a kako ne smije postupati. Iz perspektive ljudskog zlorabljenja zemaljskih dobara očekuje se čak Božja pobuna protiv nastale ljudske bijede na zemlji. Bog se međutim hoće pobuniti samo u nama i posredstvom nas, rekao je p. Vidović te istaknuo kako p. Antuna Cveka u takvom biblijskom kontekstu, u njegovoj borbi za siromahe vidi kao Božjeg pobunjenika. To točno formulira poznata sintagma za njega, dobri duh Zagreba. Mi danas ovdje iskazujući p. Cveku svoju zahvalnost i priznanje posvećujemo mu ovaj zbornik, cjelodnevnu svečanost. Dok Ti čestitamo volio bih zaviriti na trenutak u Tvoju dušu. Zamjećujem da je Tvoja radost danas premda velika, ipak uvjetna. Zašto? Zato što nije dostatan samo jedan dobri duh u hrvatskom glavnom gradu, trebalo bi nam u Zagrebu u svakom gradu i svakom mjestu diljem Lijepe naše i diljem svijeta puno dobrih duhova. Biblijski rečeno, dragi p. Cvek, raduje Te ova proslava, raduje Te ovaj zbornik u onoj mjeri u kojoj se Ti smiješ nadati da će se zbog ovog današnjeg zajedništva i povodom njega pojaviti novi poput Tebe, Božji pobunjenici protiv bijede, bijede na čovječjoj i Božjoj zemlji na kojoj uopće ne bi smjelo biti siromaštva i bijede, zaključio je p. Vidović.
Vezano uz predstavljanje knjige „Sjeti me se” izlaganje na temu „P. Cvek i mediji” održala je suautorica scenaristica i urednica na HRT-u Andrea Ćakić. Na početku je istaknula, kako je povod za početak suradnje između p. Cveka i nje bila fotografija u novinama koja je prikazivala svećenika na biciklu ispod koje je pisalo „dobri duh Zagreba”. Tijekom desetak godina suradnje nastala su četiri dokumentarna filma, dvije knjige i preko 80 članaka za „Glasnik srca Isusova i Marijina”. Podsjetila je kako je prvi film koji je snimljen bio naslovljen „Znaju li da je Božić?” i odnosio se na siromašne ljude u našem gradu koji su bili u raznoj vrsti nevolja i na koje su mnogi zaboravili. Ćakić je istaknula kako se nakon emitiranja filma dogodilo ono što se događalo nakon svakog pojavljivanja p. Cveka na ekranu: redakcija je bila zasuta pozivima ljudi koji su željeli pomoći osobama prikazanima u filmu, ali i saznati više o djelovanju p. Cveka. Ali ta promjena nije utjecala samo na gledatelje, već i ekipu koja je radila na snimanju. Tako su često izmjenjivali dojmove sa snimanja i brzo došli do zaključka kako pater zaslužuje cijeli dokumentarac, i tako je suradnja nastavljena. Ćakić je naglasila kako je dio volontera iz njegove blizine bio zaštitnički nastrojen i pomalo u strahu kako će to ispasti, međutim pater je odmah shvatio kako mediji mogu pomoći njegovom apostolatu. Snimanje filma bila je prilika ne samo biti cijeli tjedan s p. Cvekom, već i još jasnije shvatiti što ga čini posebnim, zbog čega ljudi i njegovom prisustvu zaboravljaju na brige. Vidjeli smo kako je to kad netko živi nesebičnost i darivanje, istaknula je Andrea Ćakić. Film o p. Cveku do danas je emitiran deset puta i postao je najemitiraniji dokumentarac HTV-a, a svako novo emitiranje kod gledatelja nanovo ima veliki odjek. Ljudi su prepoznali paterovu istinitost i gdje god se pojavljivao, bio to radio, televizijske emisije ili novinski članci, uvijek je privlačio istu pozornost. Nikada nisam srela nikog tko je tako korisno upotrijebio moć medija. Osim direktne pomoći koju su ljudi slali točno određenim osobama čije su ih sudbine takle, pater je uspio pobuditi i osjetljivost ljudi za bližnjeg. I to iz jednostavnog razloga: njemu se vjeruje, a to je danas tako rijetko. P. Cvek je putem medija širio svoju ideju suosjećanja, a mi smo shvatili da smo u toj priči most, i to sretan most, između njega i ljudi s druge strane ekrana, rekla je Ćakić, te kratko predstavila i druga dva filma „Posljednji dom” i „Gdje se sakrio Božić”. Također se osvrnula i na rubriku u Glasniku koja već sedam godina donosi priče iz života potrebitih. Rubrika je iznjedrila i dvije knjige. S vremenom su se u Glasnik počeli javljati oni koji su spremni pomoći, a p. Cvek bio je sretan jer je uspio probuditi uspavane savjesti, rekla je Andrea Ćakić koja je zajedno s p. Cvekom napisala knjigu „Sjeti me se” u kojoj su predstavljene istinite priče zaboravljenih osoba koje nam poručuju da ih se sjetimo, da nam na Posljednjem sudu ne bude žao.
Predstavljanje knjige pjevanjem je uveličao dječji zbor “Plamičci” župe sv. Petra u Zagrebu pod vodstvom Nikoline Pinko.