Kako je rečeno na predstavljanju, „Cijena tišine“ je roman o mladiću Luki koji dolazi u samostan, uvjeren da je tišina mjesto sigurnosti. To je roman o sazrijevanju, krizi autoriteta i lomova koji se događaju bez buke, odnosno o izborima koji se ne događaju naglo nego tiho, upravo zato jer ostavljaju najdublje posljedice.“

Tanja Baran podsjetila je na važnost ovakvih knjiga, ističući da je stvaranje romana kršćanskog nadahnuća – na hrvatskom jeziku – vrlo rijetko i tim dragocjenije. Podsjetila je i na više pokušaja stvaranja suvremene hrvatske katoličke književnosti, ali i sustavno prešućivanje njene bogate povijesti: „Naše roditelje nitko nije o tome poučio. Drugo, u školi smo imali komunizam. Kad je došla demokracija, ni sada vas nitko ništa o tome ne uči. U školskim udžbenicima i čitankama kršćanskog je sadržaja malo, tako da vjernici gotovo ništa o tome ne znaju, ili slabo znaju. Ne može se ni od svećenika očekivati previše jer su rijetki poput fra Gorana, senzibilizirani za kršćansku umjetnost“.

Dodala je da je književnost majka i temelj identiteta svakog, pa i hrvatskog, naroda. „Međutim, suvremena katolička književnost u Hrvatskoj je slaba, ali prošlost je izuzetno bogata, od Marka Marulića do 20. stoljeća. Za Baltazara Adama Krčelića ili Jurja Habdelića rijetko tko zna da su svećenici, a opet nekako znamo da nam je Crkva silno oblikovala naš identitet i kulturu.“

„Uobičajeno je mišljenje da ovo što pišu autori koji su katolici pišu samo o katoličkim temama i da je to sve bezvrijedno, kao da katolici ne znaju pisati“, ističe Baran i dodaje: „Fra Goran ima predivnu, bogatu rečenicu. Koristi i duge, krležijanske rečenice, ali i vrlo kratke rečenice koje zanimljivo slaže. U tome se koristi različitim retoričkim figurama, onomatopejom, metaforom, asonancom i aliteracijom.“

U zaključku je naglasila da fratri imaju svoj život, svoje obveze i brige: „Ali fra Goran svoje životno i pastoralno iskustvo, iskustvo zajednice autentično prenosi u svoje knjige. Ovo je njegovo svjedočanstvo života i njegov pogled na život. U tom smislu možemo se sigurno i suobličiti s njim, prepoznati sebe u nekim njegovim dijelovima, pa knjige od srca preporučam, da vam budu na duhovno obogaćenje“, zaključila je Baran.

Vjeran Grabant iz nakladničkog obrta Fidelissima posvjedočio je o razlozima pokretanja i svog obrta i prijateljstvu s kapucinima i fra Goranom.

Na kraju je autor, fra Goran, zahvalio svima koji su došli na predstavljanje, ističući da ovi rukopisi nisu nastali odjednom, nego kroz više od dvadeset godina, polako i neprimjetno, kroz sve ono što je prolazio u svom životu: „U samostan sam došao davne 1991. godine u sjemenište, pa u novicijat, ovdje sam bio kao bogoslov, sada već i više od 20 godina svećenik. Iz iskustva života u samostanu, kroz razne susrete i iskustva koje sam u životu imao, nastale su mnoge misli, razne situacije, pitanja koja se pojavljuju u ovim romanima i koji su sad ugledali svjetlo dana. Kad govorim o pisanju, za mene je to dosta dugo bilo nešto moje osobno, nešto tiho i skriveno. Samo su rijetki znali da uopće pomalo pišem“, naglasio je fra Goran, zahvaljujući donatorima i svima koji su se uključili u izdavanje ovih knjiga i zaključujući da knjiga počinje živjeti tek kada dođe do čitatelja.

Fra Goran, Tanja Baran i fra Jure Šarčević / Foto: Marijan Filić