Banja Luka, (IKA/TABB) – U prostorijama Ordinarijata Banjolučke biskupije u organizaciji Europske akademije Banjolučke biskupije u Banjoj Luci predstavljene su 5. travnja četiri knjige: „Katoličko stanovništvo župa Banja Luka i Ivanjska do 1818.”; „Matične knjige župe Banja Luka, 1753.-1814.”; „Matične knjige župe Ivanjska, 1729.- 1779.”, autora Ante Ivića te najnovija knjiga mons. dr. Ante Orlovca „Waldemar Maxmilijan Nestor – prvomučenik Banjolučke biskupije”. Ta vrijedna i kapitalna izdanja javnosti su predstavili mons. dr. Miljenko Aničić, direktor Europske akademije, mons. mr. Ivica Božinović, ravnatelj Katoličkoga školskog centra Ivan Merz iz Banje Luke, te sami autori mons. dr. Anto Orlovac i mr. Anto Ivić.
Budući da je protjerivanjem hrvatskoga katoličkog stanovništva s područja Banje Luke i okolnih mjesta i župa kroz mnoga stoljeća, napose u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća, teška i dramatična povijesna činjenica, za čiju posljedicu imamo drastične promjene u strukturi stanovništva, bilo je prijeko potrebno upozoriti na te činjenice, posvijestiti ih novim naraštajima stanovništva te upozoriti na njihove pogubne posljedice na sveukupno stanje u tom prostoru.
Kako su se dosadašnji upravitelji i njihove politike na tim područjima svim silama trudile i danas se trude što temeljitije zaboraviti tko je u prošlosti, pa i prije dvadesetak godina, nastanjivao ta područja, koje je autohtono domicilno stanovništvo, želja autora i izdavača bila je da se izdavanjem i javnim publiciranjem tih vrijednih knjiga spriječi memoricid, da se činjenično, znanstveno rasvijetli povijesni kontekst te naseljenost ovih prostora u vremenima do nasilnog etničkog čišćenja od Hrvata i katolika 90-ih godina prošlog stoljeća pa do danas, što se najbolje može rasvijetliti obradom i javnim objavljivanjem sadržaja iz matičnih knjiga tamošnjih župa. U prvom svesku knjige „Katoličko stanovništvo na području župa Banja Luka i Ivanjska do 1818. godine” donosi se pregled i analiza okolnosti koje se tiču povijesti, demografije, migracija, načina života i različitih okolnosti u prošlosti do 1818. godine. Razdoblje završava prestankom epidemije velike kuge i obrađenim skupom više od 25 tisuća matičnih upisa i gotovo 3000 prezimenskih inačica katoličkoga pučanstva koje je živjelo na području župe Banja Luka i Ivanjska (trokut od Prosare i Motajice, pa sjeverno od Bočca, obrubljen Vrbasom i obroncima Kozare).
U deset poglavlja u prvom svesku obrađen je povijesni kontekst do dolaska Osmanlija na to područje, potom osmanlijsko osvajanje i novi etno-konfesionalni odnosi, obilježja ekonomskih i gospodarskih odnosa, migracije, prezimena i podrijetlo prezimena, demografske promjene, prostor nesigurnosti, razdoblja sukoba nakon Bečkog rata i posljedice koje su iz toga proistekle, vjerske prilike i crkvena organizacija te svakodnevni život na tim prostorima.
U drugom i trećem svesku trilogije, „Matične knjige župe Banja Luka 1753.-1814.” i „Matične knjige župe Ivanjska 1729.-1779.” obrađene su matične knjige župa Ivanjska i Banja Luka s imenskim obrascima u maticama, prezimena katolika obje župe te vođenje matica u tursko doba. U njima su također i dodaci: Katolički i pravoslavni naseljenici uz Savu 1725. godine; Krizmanici u župama Ivanjska i Banja Luka 1742. godine; Katoličke obitelji župe Ivanjska i Banja Luka 1742. i 1768. godine; Prezimena umrlih od kuge između 1763. i 1817. godine; Prezimenik župa Ivanjska i Banja Luka 1729.-1818. godine; Indeks prezimena krštenih u župi Banja Luka 1840.-1931. godine; Svećenici na službi u župi Ivanjska 1729.-1818. godine kao i popis svećenika na službi u župi Banja Luka 1753. do 1814. godine.
Četvrta knjiga koja je predstavljena, autora mons. Orlovca, govori o prvomučeniku Banjolučke biskupije Waldemaru Maxmilianu Nestoru. Autor je knjigu posvetio svim vjernim pastirima, Banjolučke mjesne, mučeničke Crkve stradalim u ratovima 20. stoljeća kao i u poratnim komunističkim progonima, napose onima koji su vlastitom krvlju posvjedočili svoju vjernost Kristu i svom svećeničkom pozivu. Na čelu mučenika Banjolučke mjesne Crkve je prvomučenik Banjolučke biskupije Waldemar Maximilian Nestor, petrovačko-drvarski župnik, kojega su zajedno s njegovim vjernicima ubili i bacili u jamu Golubnjača 27. srpnja 1941. godine tzv. „ustanici” (četničke i gerilske, kasnije nazvane partizanske skupine). Kasnije je taj dan mučkog i okrutnog ubojstva nevinog svećenika i njegovih vjernika slavljen u bivšoj državi kao Dan ustanka u dvije bivše jugoslavenske republike – u BiH i Hrvatskoj. Knjiga se pojavljuje kao spomen na 75. obljetnicu svjedočke smrti biskupa Nestora.

.