Dubrovnik, (IKA) – Knjiga “Don Vidoje Maslać i Trebinjsko-mrkanska biskupija (1795. -1862.)” dr. don Milenka Krešića i zbornik “Mučeništvo Marka Milanovića” koji je priredio Pero Milanović predstavljeni su u srijedu 21. studenoga u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Na promociji su sudjelovali dubrovački biskup Mate Uzinić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić i mr. don Mile Vidić.
Govoreći o povezanosti Dubrovačke i Trebinjsko-mrkanske biskupije kroz povijest, biskup Uzinić spomenuo je da je Dubrovačka biskupija u 18. stoljeću dala biskupa Trebinjskoj biskupiji u osobi svog svećenika Nikole Ferića kojega je 26. ožujka 1792. godine Sveta Stolica, na prijedlog Dubrovačke Republike, imenovala trebinjsko-mrkanskim biskupom, kao i pomoć u svećenicima jer ta biskupija nije imala dovoljno vlastitih svećenika, a zatim i pomoć oko odgoja budućih svećenika, među kojima je i don Vidoje Maslać.
Ta se pomoć nastavila i kasnije kada su, nakon smrti biskupa Ferića, tom biskupijom upravljali dubrovački kapitularni vikari kao apostolski upravitelji, a osobito intenzivno nakon što je papa Grgur XVI. godine 1839. povjerio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije dubrovačkim biskupima sve do 1890. godine, kad je ta služba s dubrovačkog biskupa Mate Vodopića prešla na mostarsko-duvanjskog biskupa Paška Buconjića.
Prvo razdoblje toga apostolskog upravljanja dubrovačkih biskupa Trebinjsko-mrkanskom biskupijom bilo je obilježeno osobom don Vidoja Maslaća. Njega je biskup Giuriceo devet mjeseci kasnije imenovao “posebnim vikarom” za Trebinjsko-mrkansku biskupiju, a na toj službi je ostao i u doba dvojice njegovih nasljednika dubrovačkih biskupa i apostolskih upravitelja Trebinjsko-mrkanske biskupije Tome Jedrelinića i Vinka Čubranića.
U jednom kasnijem razdoblju, kad je riječ o duhovnoj pomoći, dogodio se obrnut proces tijekom kojega su se, osobito u onom razdoblju nakon II. svjetskog rata kad su u Dubrovačkoj biskupiji mnogi svećenici pogubljeni i biskupija ostala bez dovoljnog broja svećenika, ali i dovoljnog broja svećeničkih kandidata, mnogi svećenički kandidati Trebinjsko-mrkanske biskupije odlučili za svećeničko služenje u Dubrovačkoj biskupiji, rekao je biskup Uzinić. Govoreći o odnosu tih dviju biskupija danas, dubrovački biskup primijetio je da se u posljednjih dvadeset godina dogodio “veliki raskorak koji, s jedne strane, sprječava nas koji smo u materijalno boljem stanju da pomognemo materijalni opstanak Hrvata i katolika u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, što se ne bi trebalo rješavati privlačenjem stanovnika u Dubrovnik, nego u pomaganju tom stanovništvu i vjernicima te biskupije da ostanu na svojim ognjištima, ali i, s druge strane, sprječava i da ova Dubrovačka biskupija, kojoj nažalost toliko nedostaju svećenici koliko su nedostajali Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji i povijesnom razdoblju koje opisuje knjiga što je predstavljamo, bude ojačana i pokojim zvanjem iz Trebinjsko-mrkanske biskupije koja još sada, Bogu hvala, ima zvanja”.
Tome je pridonijela odvojenost biskupija u dvije različite države kao i posljednji rat koji se prema Dubrovniku vodio s područja Trebinjsko-mrkanske biskupije, a najveće žrtve svega toga bili su Hrvati i katolici te biskupije.
Biskup Perić govorio je o životnom putu don Vidoja Maslaća, čitajući uvodno zanimljiv opis jednog očevica napisan prije 150 godina. Don Vidoje rođen je godine 1795. u Dobranama u istočnoj Hercegovini. Bio je suradnik dubrovačkih kapitularnih vikara kao kapelan, župnik, pa generalni vikar dubrovačkih biskupa koji su po nalogu Apostolske Stolice upravljali s pet župa Trebinjske biskupije: Ravnom, Gracem, Trebinjom, Hrasnom i Dubravama. Govoreći o don Vidoju kroz prizmu kandidata za biskupa, biskup Perić istaknuo je da je, od brojnih karakteristika koje se za to traže, don Vidoju najvjerojatnije nedostajalo klasično obrazovanje. Biskup Ferić ga je poslao u Fojnicu, a zatim u Đakovo da studira teologiju što je don Vidoje uspješno završio. Biskupi u Đakovu i Fojnici htjeli su ga tamo zadržati, ali se on ipak vratio u Dobrane. Kad je umro biskup Ferić, župnici su od Svete Stolice tražili da don Vidoja postavi za biskupa u Trebinju, ali se to, zbog interesa većih sila, nije dogodilo. Godine 1840. don Vidoje bio je imenovan generalnim vikarom Trebinjske biskupije.
Mostarski biskup spomenuo je i činjenicu nekrizmavanja velikog broja vjernika u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji u vrijeme kad je don Vidoje živio, a razlog je bio to što je biskup iz Dubrovnika trebao za krizmu tražiti dopuštenje sultana, a na to se čekalo godinama. Svećenici su tamo mogli živjeti, ali biskup nije mogao doći. Tek godine 1856. apostolski vizitator koji je jedno vrijeme djelovao na području Hercegovine Vincenzo Basilea krizmao je 3661 osobu od 8500 vjernika.
Najvrjedniji dio knjige, istaknuo je biskup Perić, svakako je izbor iz arhivske građe jer donosi izvore i prijevode iz kojih se može dalje više proučavati.
Knjiga “Don Vidoje Maslać i Trebinjsko-mrkanska biskupija (1795. -1862.)” dr. don Milenka Krešića podijeljena je na pet poglavlja: Trebinjsko-mrkanska biskupija i prilike u Hercegovini krajem 18. i početkom 19. stoljeća; Don Vidoje Maslać (1795.-1862.); Na braniku vlastitosti Trebinjske biskupije; Svećenici Maslaći – don Vidojev brat i nećak don Andrija Maslać; Don Vidojevi suputnici. Uvodnu riječ napisao je mons. Ratko Perić, apostolski upravitelj Trebinjsko- mrkanske biskupije. Na kraju knjige nalazi se opsežan izbor iz arhivske građe na 136 stranica. Knjigu je objavio župni ured Trebinje 2012. godine, a ima 263 stranice.
Nešto više od godinu dana prije smrti don Vidoje je napisao dva pisma u kojima govori o svjedočanstvu mučenika Marka Milanovića.
Zbornik “Mučeništvo Marka Milanovića” u izdanju “Crkve na kamenu” predstavio je mr. Vidić. Riječ je o zborniku radova koji je priredio Pero Milanović, a u kojem se govori o životu mladića koji je godine 1859. na Morinama na brdu Jakomiru podnio mučeničku smrt izgovarajući riječi: “Ja sam katolik. Ne mijenjam vjere. Radite od mene što hoćete!” Don Mile je također objasnio koji su kriteriji za beatifikaciju i kanonizaciju.
Na kraju je promotorima i nazočnima u dvorani zahvalio don Milenko Krešić, istaknuvši da katolički vjernici Trebinjsko-mrkanske biskupije ne bi kroz povijest opstali bez pomoći Dubrovnika, ali i da Dubrovnik ne bi po svojoj strukturi bio ono što danas jest bez katoličkog zaleđa.
Predstavljanje su organizrali Hrvatsko kulturno društvo Napredak – Dubrovnik i Zavičajna udruga “Neum”. Moderator večeri bio je predsjednik dubrovačkog Napretka Marinko Marić.

.