Zagreb, (IKA) – Uz Teološko-pastoralni tjedan u utorak 25. siječnja, i uz susret Bračana u Zagrebu, u dvorani Dječačkoga sjemeništa na Šalati, predstavljene su dvije knjige posvećene blaženome Alojziju Stepincu. Predstavljanje se održalo nakon mise za Bračane u Zagrebu, koja se redovito slavi uz TPT, a koju je, zbog sudjelovanja biskupa hvarsko-bračko-viškoga Slobodana Štambuka na zasjedanju HBK, u kripti šalatske crkve predvodio rektor sjemeništa mons. Juraj Batelja. U propovijedi se on zadržao na porukama obraćenja sv. Pavla i na euharistiji kao mjestu preobrazbe, te na porukama sv. Jurja, zaštitnika Brača, što je postala i Stepinčeva baština.

Roman Nevenke Nekić “Susret u Emausu” predstavili su mons. Batelja i preč. Stanko Jerčić te sama autorica. Riječ je o romanu koji dijelom slijedi životopis bl. Alojzija, no u njemu je on isprepleten s Bračaninom Ivom Bizićem, s kojim se zagrebački nadbiskup, kao s franjevačkim gimnazijalcem, susreo u tamošnjem Emausu i kasnije u zatvoru. Prema riječima autorice, roman je nastao kao izraz protivljenja simbolima zla svih totalitarizama. Govoreći o tome djelu, preč. Jerčić prisjetio se svojih uspomena na bl. Stepinca tijekom rane mladosti, školovanja i vremena komunizma, kada je svaka primisao na njega budila sumnju, a ipak je i to bio Emaus, mjesto susreta i euharistijske zbilje. Kao što je Isus u euharistiji razlomljen za život svijeta tako je i tijelo bl. Stepinca razlomljeno za život hrvatskoga naroda, rekao je Jerčić. Mons. Batelja pojasnio je kako je “stao iza tog romana jer se sve više prešućuje ono što je očuvalo hrvatski narod”.

Druga knjižica “Križni put s Alojzijem Stepincem” djelo je Antona Šuljića. Prvotno je taj križni put bio napisan za molitvenik hrvatskoga blaženika, no Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, koja je objavila obje knjige, odlučila je prije molitvenika križni put objaviti kao zasebnu knjižicu. Opremio ju je i predgovorom te bogatim blaženikovim citatima opskrbio mons. Batelja. Šuljić je, govoreći o tome križnom putu, pojasnio kako se nije striktno držao izreka ili pak navoda iz Stepinčeve bogate pisane baštine, već je na temelju činjenica iz njegova života u postajama povezivao Isusov i ljudski duhovni put s križem. Pokušao je biti aktualan u izrazu i misli, smatrajući da će tako imati neposredniji dodir sa suvremenim moliteljem križnoga puta.
U programu, na kojemu se okupilo stotinjak Bračana i svećenika sudionika TPT-a, don Andro Ursić, župnik u Supetru i don Anton Šuljić izveli su nekoliko svojih čakavskih šansona.