PREDSTAVLJENO FAKSIMILNO IZDANJE ČASOSLOVA FARNESE
Zagreb
Faksimilno izdanje Časoslova Farnese s minijaturama hrvatskog sitnoslikara Julija Klovića predstavljeno je 7. prosinca u Preporodnoj dvorani HAZU-a u Zagrebu, a istoga dana otvorena je i izložba minijatura iz toga Časoslova.
Zagreb, 7. 12. 2001. (IKA) – Faksimilno izdanje Časoslova Farnese s minijaturama hrvatskog sitnoslikara Julija Klovića predstavljeno je 7. prosinca u Preporodnoj dvorani HAZU-a u Zagrebu. Predsjednik HAZU-a akademik Ivo Padovan istaknuo je da Akademija tim pretiskom obnavlja uspomenu na vrhunskoga majstora minijature Julija Klovića, koji se proslavio svojim djelom izvan vlastite domovine. Glavni urednik izdanja akademik Miroslav Begović rekao je da je Časoslov Farnese molitvena knjiga koju je za svoga mecenu rimskoga kardinala Alessandra Farnesea Klović oslikavao punih devet godina od 1537. do 1546. Kodeks je iluminiran s 28 nasuprotno postavljenih minijatura koje prikazuju događaje iz Staroga i Novog zavjeta te nizom izuzetno bogatih marginalija. Podsjetio je i na aktivnosti koje su u Akademiji poduzete od proslave 500. Obljetnice Klovićeva rođenja. Održan je znanstveni simpozij, priređena je izložba Klovićeve grafike, izdana je kovanica i tiskana poštanska marka, te je, kao međunarodni projekt, pripremljeno izdavanje faksimila Časoslova Farnese. Original Časoslova se čuva u The Pierpont Morgan Library u New Yorku, a faksimil je tiskan u Akademische Druck-u. Verlagsanstalt iz Graza (ADEVA). O postupku i tehničkim vidicima toga faksimila govorio je dr. Michael Struzl, ravnatelj ADEVA-e, koja je ujedno i suizdavač, posebno ističući kako se radi o interkontinentalnom značaju toga projekta, a faksimili se izdaju i zbog njihove povijesne ili kuturološke važnosti. Časoslov Farnese već je 106. projekt te kuće s preko pola stoljeća iskustva u likovno najzahtjevnijim izdavačkim poduhvatima. Izdano je bibliofilsko izdanje s kožnim uvezom, zatim luksuzno bibliofilsko izdanje s metalnim koricama i faksimilno izdanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Akademik Vladimir Marković u prigodnoj je riječi podsjetio na Vasarijevu kvalifikaciju Klovićeve umjetnosti: “Nikad još nije postojao niti će se u idućim stoljećima pojaviti tako rijedak i vrstan minijaturist, ili, možemo reći, slikar sitnih djela, kakav je Julije Klović”. Predstavljajući taj Časoslov on je rekao kako Klović rješava likovne probleme svojstvene slikarstvu velikog formata. “Klović usvaja oblike iz Rafaelovih Stanzi i vatikanskih Loggia. Divi se Michelangelovom geniju i kopira njegove crteže. U Veneciji razbuđuje interes za boju, preuzima pojedine motive Tizianovih slika i u zbirci kardinala Grimanija za kojega iluminira Evanđelistar, zanima se ne samo za flamanske minijature, nego i za duboke i pomno komponirane panoramske pejzaže s Patinirovih slika. U Rimu radi zajedno s Peterom Breughelom, prijateljuje sa Sprangerom, vodećim slikarom na praškom dvoru RudolfaII. Kad rješava kompoziciju prizora s Bijegom u Egipat u Časoslovu Farnese, služi se grafikama Albrechta Duerera”, a pokrovitelj je i mladom El Grecu, rekao je akademik Marković. Izuzetnu vrijednost Časoslova prepoznao je već naručitelj Alessandro Farnese budući da je u svojoj oporuci njega, uz još jedan predmet, izdvojio kao onoga koji se mora čuvati u palači i ne smije se prodati.
Autor Klovićeva životopisa toga izdanja dr. Ivan Golub podsjetio je na sve važnije događaje iz života slavnoga minijaturista, dodavši da je Ivan Kukuljević Sakcinski, prvi hrvatski povjesničar umjetnosti, nastojao Klovićevo djelo vratiti Hrvatskoj. Nižući podatke o Klovićevu porijeklu i životu, osim što je podsjetio na Vasarijevo svjedočanstvo kako je Klović 1498. godine rođen u Grižanama u biskupiji Modruškoj, Golub je podsjetio i na prvi dokument o tome umjetniku – Povelju koju je njegov mecena Grimani izdao 1536. u kojoj se ponovno kao umjetnikova domovina navodi Hrvatska, a i sam je naišao na Klovićev vlastoručni potpis – “Ja Julije Klović iz Hrvatske”. Taj je svećenik redovnik, oslobođen svojih svećeničkih dužnosti radi umjetnosti, umro 3. siječnja 1578. godine, kako svjedoče Matice umrlih njegove rodne župe Grižane. Na kraju svoga govora Golub je izrazio radost što se taj marijanski časoslov predstavlja u predvečerje Blagdana Bezgrešnoga začeća BDM.
Uz predstavljanje Časoslova otvorena je istog dana i izložba posvećena minijaturama Julija Klovića u X. dvorani Strossmayerove galerije starih majstora HAZU-a. Izložbu je otvorio akademik Andre Mohorovičić, tajnik razreda za likovne umjetnosti HAZU-a. Govoreći tom prilikom o Klovićevoj tehnici minijature on je rekao kako je taj žanr “intiman te nas vezuje uz detalje, uz milimetarsku ljepotu”. Izražavajući divljenje nad tim faksimilskim izdanjem Časoslova ustvrdio je kako se upravo na njemu može vidjeti što je to zrela renesansa.