Split, (IKA) – Reprint izdanje splitskog Evangelijara predstavljeno je u splitskoj katedrali 5. svibnja. O tome iznimno vrijednom djelu govorili su akademik Radoslav Katičić, profesor na splitskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. Marinko Vidović, i u ime izdavača Književnog kruga Split akademik Nenad Cambi. Na predstavljanju su bili nazočni gradonačelnici splitski Miroslav Buličić, solinski Zvonimir Hrgović, kaštelanski Ante Sanader, župan splitsko-dalmatinski Kruno Peronja, mnogobrojni uglednici iz kulturnog i političkog života grada, brojni svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i vjernici. Sve okupljene na predstavljanju pozdravio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Istaknuo je da osjeća strahopoštovanje prema splitskom Evangelijaru, te da je on poput duhovnih tračnica kojima je život iz salonitanske crkve došao u Split. Reprint splitskog Evangelijara nadbiskup je ocijenio jednim od najvećih hrvatskih kulturnih događaja u ovoj godini, istaknuvši da će Evangelijar biti najveći europski i svjetski veleposlanik Splita, jer će doći na većinu svjetskih sveučilišta.
Akademik Katičić podsjetio je na pobožnu tradiciju prema kojoj je Evangelijar pronađen na Dujmovim prsima u sarkofagu, kada su ovozemni Dujmovi ostaci preneseni iz Salone u Split. Ta tradicija manje liči na bajku, ako se zna da su pronađeni i neki dokazi koji upućuju na to da je Evangelijar nastao u Saloni i da je bio posvetni rukopis, zavjetna knjiga, a ne knjiga pisana za čitanje u bogoslužju. Unatoč tim dokazima, još nije utvrđeno točno vrijeme i mjesto nastanka splitskog Evangelijara, no jedno je nedvojbeno Splitski Evangelijar najstarija je i najsvetija knjiga u Hrvata, istaknuo je akademik Katičić. Prof. Vidović govorio je o samom nazivu, podrijetlu i biblijskom tekstu splitskog Evangelijara. “Evangelijar je izvorno sadržavao 42 ili 43 mala sveska od 8 listova, a do danas ih je sačuvano 39 cjelovitih i dijelovi nekih oštećenih svezaka. Tekst Evangelijara je mješovit, ali njegov je predložak gotovo sigurno već kolacionirani Vulgatin tekst s brojnim starolatinskim čitanjima”, kazao je prof. Vidović, istaknuvši kako je uvjeren da će splitski Evangelijar pridonijeti boljem razumijevanju izvornog Vulgatinog teksta. Evangelijar, izrađen prema izvorniku iz arhiva splitske prvostolnice, tiskan je u 1.200 primjeraka, od čega je stotinu primjeraka bogatije opremljeno. “Vrijednost pretiska splitskog Evangelijara je u tome što sada svatko zainteresiran, bez ikakvih ograničavanja koje nužno zahtijeva rukovanje vrijednim knjigama, može proučavati Evangelijar. Time će biti omogućeno ispitivanje te prve knjige u Hrvata, a nadamo se već iduće godine i novim studijama o tom velikom djelu”, istaknuo je akademik Nenad Cambi. Splitski Evangelijar koji se čuva u riznici splitske katedrale zbirka je i izbor tekstova iz evanđelja koji su se upotrebljavali u splitskoj Crkvi u tijeku stoljeća. To je najstarija poznata knjiga u Hrvata, bez obzira što još ne postoji znanstveni konsenzus o tome kada i gdje je nastala. U dosadašnjim studijama prevladavalo je uvjerenje da je splitski Evangelijar nastao u VIII. st, a to znači u doba kad se, nakon pada Salone, uspostavlja splitska crkvena zajednica i da je nastao ili u Lombardiji ili pak u Beneventu. U posljednje doba iznesena je dosta uvjerljiva pretpostavka da je Evangelijar nastao u doba prije pada Salone, a to znači negdje u drugoj polovici VI. st. i da je nastao u tom gradu koji je posjedovao vrstan skriptorij. Pri napuštanju Salone splitski je kler, zajedno s najvećim svetinja – kostima Dujma i drugih salonitanskih mučenika, prenio i Evangelijar u splitsku katedralu. To je kodeks s više od 600 stranica pisanih ponajviše latinskim jezikom, dok je samo vrlo mali dio pisan na grčkom. Tekstovi su se čitali u svakodnevnoj, nedjeljnoj i prazničkoj liturgiji. Splitski Evangelijar sadrži tekstove svih evađelista. Riječ je o knjizi pisanoj na koži izvanredno čitko i uredno s ponegdje još vidljivim linijama za odvajanje redaka i omogućivanje ravnog pisanja. Na praznim mjestima unutar teksta postoje zapisane crkvene uspomene na ređenja biskupa koji su prisezali na vjernost splitskom metropolitu, kao što je bio slučaj sa čuvenim ninskim Grgurom i osorskim Guljelmom. To ukazuje da je splitski Evangelijar bio sveta knjiga koja nije imala samo upotrebnu, nego i sakralnu vjernost. Na predstavljanju reprint izdanja Evangelijara maestro don Šime Marović otpjevao je pjesmu zapisanu na marginama Evangelijara, a koja se pjevala za blagdan sv. Dujma. Predstavljanje su pjesmom uveličali i splitski bogoslovi pod ravnanjem maestra Marovića. Projekt istraživanja splitskog Evangelijara tiskanjem faksimilnog izdanja nije završen, nastavlja se povijesnim, paleografskim i biblijskim istraživanjima. Studije o tom djelu radit će akademik Radoslav Katičić, dr. Marinko Vidović i povjesničarka Mirjana Matijević Sokol, a sve će se one najvjerojatnije uskoro naći u zborniku koji će biti posvećen toj našoj najstarijoj knjizi. Evangelijar će tako ostati i kroz studije vjerno svjedočanstvo naše kulture i opstojnosti na hrvatskom tlu. Splitski je Evangelijar treći pretisak koji je radio splitski Književni krug, te je akademik Cambi kazao kako je osjetna razlika bila raditi pretisak splitskog Evangelijara od rada na pretisku trogirskog Evangelijara 1997. godine, jer kompjutorizacija i suvremena digitalna oprema bitno olakšavaju rad.