O knjizi i prijevodima govorili su urednik prevedenih izdanja Damir Borovčak, predsjednica ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću Višnja Poropat Vujnovac, prevoditeljice dr. sc. Ana Volarić Mršić i dr. sc. Marina Škrobica, župnik iz Velikog Trgovišća Luka Slijepčević, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško i autor. Talijansko i englesko izdanje prevele su prevoditeljice dr. sc. Ana Volarić Mršić i dr. sc. Marina Škrobica.

Predstavljanje je organiziralo Canadian Croatian Academic Society – Zagreb– Zagreb i Župa Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti u Velikom Trgovišću.

Urednik prevedenih izdanja i organizator predstavljanja Damir Borovčak istaknuo je da je biskup Carević mnogo dao najprije u Dubrovniku i u čitavom životu, a onda se skromno povukao u mir i tišinu Hrvatskog zagorja gdje su ga na prijevaran način jedne noći izvukli, mučili i ubili. Istaknuo je autora Mirka Ivanjka, rodom iz okolice Krapinskih toplica, od studija do profesora, autora više različitih knjižnih djela, stručnih tekstova hrvatsko-kajkavske književne baštine, pokretača Kajkavijane i kao dobitnika više književnih nagrada i priznanja.

Borovčak je istaknuo da je u knjizi na romansirani način ispričana teška mučenička smrt biskupa Carevića. “Mirko Ivanjek je objavio ovu knjigu o biskupu Careviću koja je izašla 2018. i potom još dvaput 2020. i 2022. Tu sam knjigu pažljivo proučio i pročitao. Riječ je o romansiranom načinu u kojem je opisana teška mučenička smrt biskupa Carevića. „Razmišljao sam o tome kako tu istinu proširiti među one koji govore drugim jezicima. Mi iz Kanadsko – hrvatskog akademskog društva odlučili smo širiti istinu svijetom prijevodom knjige na engleski jezik, ali i talijanski jer smatramo da je važno da istina o biskupu Careviću dođe do Vatikana. Svrha ove knjige jest da se istina proširi izvan granica naše domovine i da tragičnu istinu o ubojstvu biskupa kojem još nismo pronašli tijelo, podastremo svijetu“, zaključio je Borovčak.

Višnja Poropat Vujnovac pojasnila je da je važno u knjizi da je tu riječ o smrti jednoga čovjeka i njegovom prešućivanju. „U knjizi na jednom mjestu piše da je rat prilika za promjenu, a Carević odgovara da rat nikada nije prilika za nizašto. Ako želimo neke moralne i etičke promjene među ljudima, voljela bih da ne čekamo rat. Biskup Carević je za Prvi svjetski rat rekao da je on doveo vrijednost ljudskog života preko ruba bezvrijednosti. To možemo primijeniti na svaki rat. Tako se i pokušalo oduzeti ime i prezime, sjećanje na jednog čovjeka, a to je potpuno obezvrjeđivanje ljudske osobe koje se može dogoditi“, zaključila je Poropat Vujnovac osvrnuvši se na zanimljivost Carevićeva križa na Srđu uspoređujući i Ivanjekovu knjigu – kako bi Carević mogao biti vidljiv s koje god ga strane ljudi čitali i da je najgore što se može dogoditi oduzeti drugome dostojanstvo i njegovu vrijednost.

Autor Ivanjek naveo je da je „u nizu patoloških zločina združenih pod partizanskom kapom biskup Carević možda najprimjerenija slika svih hrvatskih stradanja“. „Zločinci su imali svoj credo koji je glasio ‘Odanost partiji mjeri se dubinom mržnje prema neprijatelju’. Možete li si zamisliti mržnju kao mjernu jedinicu? Muke koje je proživio Carević mjere se s onima kojih ćemo se spominjati u Velikom tjednu i Isusa Krista. Htjeli su zastrašiti hrvatski narod. Nitko nije smio govoriti istinu. U svojem istraživanju nailazio sam na čudne situacije, na ljude koji znaju gdje je grob, ali ne usuđuju se reći. Na početku nitko nije znao za Carevića, a danas je situacija ipak mnogo bolja“, rekao je Ivanjek spominjući razne manifestacije poput Dana biskupa Carevića, istaknuvši da on više nije zaboravljen.

Vlč. Slijepčević podsjetio je na životopisne podatke o ubijenom biskupu Careviću, a koristio se arhivskom građom iz Apostolskog arhiva te arhiva Beogradske i Splitske nadbiskupije. Vlč. Slijepčević aktivno promiče i zalaže se za lik i djelo biskupa Josipa Marije Carevića, jedinog ubijenog biskupa za vrijeme Drugog svjetskog rata. „Oko osobe biskupa Carevića stvorilo se spontano nekoliko ljudi. U toj spontanosti dogodila su se tri događaja u kojima smo zajednički obilježili 80. obljetnicu nestanka biskupa Carevića. Prvi događaj bio je 22. travnja u Metkoviću, otvorena je izložba s raznim dokumentima i fotografijama biskupa Carevića, zatim na dan nestanka 23. ožujka postavljena je u Metkoviću spomen ploča na biskupovoj rodnoj kući i nadbiskup Želimir Puljić slavio je u Metkoviću misu za biskupa Carevića. Ističem Marija Talaića, Igora Miju Ostojića, don Josipa Prpića koji su to zamislili i realizirali. Drugi događaj bio je prije dva dana na liturgijski dan biskupova nestanka, na Žalosni petak kada je dubrovački biskup Roko Glasnović slavio misno slavlje u Župi Veliko Trgovišće te u subotu pohodio lokalitete na kojima je biskup Carević pastoralno djelovao, a posjetio je i šumu gdje smo se zajedno pomolili“, rekao je vlč. Slijepčević istaknuvši da i nakon 80 godina još uvijek vlada strah kada se govori o tim temama. Treći događaj je ovaj večerašnji – prijevodi i dostupnost ove knjige Mirka Ivanjka na engleskom i talijanskom jeziku.

Biskup Šaško rekao je, govoreći o revizionizmu, da je „jedna od proganjanih riječi u hrvatskom društvu svakako riječ revizija, odnosno sintagma revizija povijesti. Stoga je skovan jedan od opasnih pojmova – revizionizam“.

Objašnjavajući riječ revizija, biskup Šaško rekao je da to označava „ponovno gledati u povijesti, ponovno je pregledati da bismo ju mogli vidjeti. Začuđujuće je da u povijesnoj znanosti postaje sporno upravo ono što je zvanje i zanimanje povjesničara, ponovno i ponovno gledati, pregledati povijesti, odnosno ono što je iz nje dostupno u nekom drugom vremenu.“

„Povjesničar i svaki čovjek osjeća potrebu ponovno vidjeti svoju prošlost, prošlost svoje obitelji, naroda. Danas kao da se povjesničari boje izgovoriti tu riječ, a tako nam je potrebna revizija u Hrvatskoj. Ona je pregled u svjetlu darovane istine na sve što je netko nametnuo kao ideološki pogled i stvarajući stvarni prikaz događaja iz prošlosti zbog nasilja i nepoštivanje istine. Među te neistine očito je unesen i život i smrt biskupa Josipa Carevića tako da se u Crkvi u govoru mogla osjetiti neka nelagoda, nesigurnost, zadrške, odmaci“, primijetio je biskup Šaško.

„Zacijelo smo u mnogočemu pogriješili, zakasnili, gajili lažnu nadu da će se barem unutar 35 godina demokratskoga sustava u Hrvatskoj neka od vlasti udostojati tražiti istinu, zalagati se nju i njome revidirati odnose i pročistiti pore koje su zaražene neistinom. Ni do danas ni danas ne vidimo takva nastojanja“, prokometirao je biskup.

„S pravom se trebamo kajati zbog svoga nemara jer se nismo dovoljno trudili sve te stranice naše baštine prevesti na strane jezike. Ali ono što je još potrebnije, a to nismo učinili, jest prevođenje laži u istinu. U slučaju povijesti, (to je) izvođenje iz jugoslavenskih komunističkih laži koje donose nemjerljivu štetu, koče i razvodnjuju naše društvo. Nismo još osjetili kakva je Hrvatska u svjetlu te istine“, zaključio je biskup Šaško.

Predstavljanje je popraćeno nastupom Župskog zbora Majke Božje Žalosne iz Velikog Trgovišća, pod ravnanjem voditeljice Ksenije Vuksan i nastupom Ivice Kontenta, baritona i člana HNK, koji je otpjevao prikladnu pjesmu „Sred burne noći“.

FOTO Talijansko i englesko izdanje knjige o biskupu Careviću