Gospodine generalni ravnatelju, gospodine generalni tajniče Ujedinjenih naroda, preuzvišeni, gospođe i gospodo,
1. Posebna mi je čast odgovoriti na vaš dragi poziv na obraćanje izaslanstvima iz 194 zemlje koja sudjeluju na Svjetskom vrhu o prehrani. Zahvaljujem vam na vašem toplom prijemu. Dijeleći vaše brige, želim priznati i ohrabriti vaša nastojanja glede pomoći svima onima, djeci, ženama, starcima ili obiteljima, koji trpe od gladi i ne mogu se primjereno prehranjivati. Na vama leži odgovornost proučiti tehničke probleme i predložiti razumna rješenja, kako bi se prikladno odgovorilo na dramatične prilike u kojima se nalaze brojni narodi.
2. U analizama koje su pratile pripremne radove za vaš susret, podsjeća se da više od 800 milijuna ljudi još uvijek trpi zbog loše ishrane i da je često teško iznaći neposredna rješenja u svrhu brzog poboljšanja tako dramatičnih situacija. Unatoč tome moramo ih tražiti zajedno kako, bok uz bok, ne bi živjele gladne osobe i one druge koje žive u izobilju, vrlo siromašne i one vrlo bogate, osobe kojima nedostaje i ono nužno i druge koje naširoko rasiplju. Takve i slične opreke između siromaštva i bogatstva nepodnošljive su za čovječanstvo.
Narodi, njihovi upravitelji, gospodarski djelatnici i sve osobe dobre volje trebaju tražiti sve mogućnosti za pravedniju podjelu privrednih zaliha, koje ne nedostaju, te potrošačkih dobara; preko te podjele svi će očitovati svoj bratski osjećaj. Nužna je također i “čvrsta i postojana odlučnost u zauzimanju oko zajedničkog dobra: to jest za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu odgovorni za sve” (Sollicitudo rei socialis, br. 38). U tom duhu, prikladno je mijenjati način mišljenja i navika povezanih s načinima života te odnose prema izvorima i dobrima, i istovremeno odgajati na ljubaznost prema bližnjemu i njegovim opravdanim potrebama. Poželjno je da vaša domišljanja nadahnu također i konkretne mjere koje sačinjavanju sredstva za borbu protiv prehrambene nesigurnosti, čijim su žrtvama naša braća u čovječanstvu, jer na međunarodnom se planu neće ništa izmijeniti ako odgovorni državnici neće uzeti u obzir nastojanja zapisana u vašem planu djelovanja za ostvarenje gospodarskih i prehrambenih politika, koje se temelje ne samo na dobitku nego i na solidarnoj podjeli.
3. Kao što ste ustanovili, demografska promišljanja ne mogu sama objasniti manjkavu podjelu prehrambenih zaliha. Treba se odreći sofizma sadržanog u izjavi: “Biti brojni znači osuditi se na siromaštvo”. Svojim zahvatima čovjek može promijeniti prilike i odgovoriti na rastuće potrebe. Odgoj osiguran svima, oprema prikladna mjesnim stvarnostima, mudre poljoprivredne politike, ravnomjerno ekonomsko kolanje mogu izgraditi isti broj čimbenika koji će, na duže vrijeme, uroditi pozitivnim učincima. Brojni narod se može pokazati izvorom razvoja ukoliko podrazumijeva razmjenu i potraživanje dobara. No, to očito ne znači da demografski rast može biti neograničen. Svaka obitelj na tom području ima svoje vlastite obveze i odgovornosti, a demografske politike država moraju poštivati dostojanstvo ljudske naravi i temeljna prava osobe. Ipak bi bilo varljivo vjerovati da proizvoljno ustaljenje broja stanovnika svijeta ili također njegovo smanjenje mogu izravno riješiti problem gladi: bez posla mladima, bez prinosa znanstvenog istraživanja, bez solidarnosti između naroda i naraštaja, poljoprivredni i prehrambeni izvori vjerojatno bi postajali nesigurnijima, te bi siromašniji slojevi naroda ostajali ispod praga siromaštva i isključeni iz ekonomskih krugova.
4. Prikladno je također priznati da su narodi, izloženi uvjetima prehrambene nesigurnosti, često na to prisiljeni zbog političkih prilika koje im priječe rad i redovitu proizvodnju. Prisjetimo se samo zemalja opustošenih svakovrsnim sukobima ili onih koje podnose teret međunarodnog dugovanja koji je ponekad mučan, izbjeglica prisiljenih napustiti svoja obitavališta i prečesto ostavljenih bez potpore, naroda žrtvi embarga postavljenih bez dovoljnog razlučivanja. Te prilike zahijevaju uporabu mirotvornih sredstava za rješavanje nesuglasica i sukoba do kojih može doći, kao što uostalom navodi Djelatni plan Svjetskog vrha prehrane (usp. br. 14).
5. Sigurno je da ne zaboravljam kako se među vašim najvažnijim dugoročnim nastojanjima nalaze ona koja se tiču oblika ulaganja na poljoprivrednom i prehrambenom području. Izgleda da se tu nameće usporedba sa svotama uloženima u naoružavanje ili sa suvišnim troškovima u razvijenijim zemljama. Nameću se hitne odluke koje bi u većini zemalja dopustile iznalaženje znatnih sredstava za osiguranje prehrambene sigurnosti, čimbenika mira, koja se ne sastoje samo u stvaranju znatnih prehrambenih zaliha, nego također i nadasve u pružanju mogućnosti, svakoj osobi i svakoj obitelji, da raspolaže u svakom trenutku s dovoljnom količinom hrane, bilo na nacionalnoj ili na međunarodnoj razini, bilo na razini različitih zajednica i obitelji.
6. Vi namjeravate poduzeti teške napore na tim područjima, posebno u njihovoj ekonomskoj i političkoj protežnosti. Želite tražiti savršenije mjere za unapređenje mjesne poljoprivredne proizvodnje i zaštitu poljoprivrednih područja, štiteći istovremeno prirodne izvore. Prijedlozi sadržani u Djelatnom planu usredotočeni su na osiguravanje, preko političkog djelovanja i zakonskih odredbi, pravedne raspodjele proizvodnog vlasništva, promidžbe udruženoga i kooperativnog poljoprivrednog djelovanja kao i zaštite pristupa tržištima, u korist seoskog pučanstva. Izložili ste također i prijedloge za međunarodnu pomoć najsiromašnijim zemljama te za pravedno određivanje termina razmjene i pristupa kreditima. Sve će to sigurno biti nedovoljno ne bude li popraćeno nastojanjima oko služenja odgoju osoba za pravednost, za solidarnost i za ljubav prema svakom čovjeku bratu. Osnove sadržane u vašim raznim nastojanjima moći ae postati snagama koje će biti u stanju oživjeti odnose među narodima, putem trajne razmjene istinske “kulture darovanja” koja bi trebala svaku zemlju staviti u stanje da mogne odgovoriti potrebama najugroženijih, kao što sam već rekao prigodom 50. obljetnice FAO-a (usp. Govor od 23. listopada 1995, br. 4). Prehrambena sigurnost bit ae plodom odluka nadahnutih etikom solidarnosti, a ne samo rezultat rada na uzajamnoj pomoći.
7. U apostolskom pismu Tertio Millenio adveniente, napisanom za pripremu Jubileja 2000, predložio sam konkretne pothvate u korist međunarodne solidarnosti. Smatrao sam kako moram podsjetiti na “trajno smanjenje, ako već ne na potpuni oprost, međunarodnog duga, koji opterećuje sudbinu mnogih naroda” (br. 51). Prošlog tjedna, na primanju Plenarnog zasjedanja Papinskog vijeća “Justitia et Pax”, potvrdio sam poštovanje Crkve prema nekim nastojanjima međunarodne zajednice. Obnavljam ovdje moje ohrabrenje kako bi poduzeta djelovanja došla svom cilju. Sa svoje strane, Crkva je odlučna nastaviti u svojim nastojanjima, s ciljem prosvjećivanja onih koji moraju donositi bremenite odluke. U svom nedavnom dokumentu Glad u svijetu. Izazov za sve: solidarni razvoj, Papinsko vijeće “Cor Unum” izložio je neke prijedloge koji smjeraju promicanju pravednije podjele prehrambenih izvora koji, zahvaljujući Bogu i ljudskom radu, ne nedostaju danas niti će nedostajati ubuduće. Dobra volja i širokogrudne politike morale bi potaknuti domišljatost ljudi kako bi se zadovoljilo životne potrebe sviju, na temelju sveopćeg određenja zemaljskih izvora.
8. Preuzvišenosti, gospođe i gospodo, kao što ste shvatili, možete se pouzdati u moje ohrabrenje, a nazočnost Promatračkog izaslanstva pri Organizaciji UN-a za prehranu i poljodjelstvo trebala bi biti dovoljnim jamcem zanimanja kojim Sveta Stolica prati vaše djelovanje i vaše napore u svrhu uklanjanja sablasti gladi s naše planete. Uostalom i sami znate koliki su sinovi Katoličke Crkve nazočni u krilu brojnih mjesnih organizacija koje djeluju kako bi siromašni narodi mogli poboljšati svoju proizvodnju i sami otkriti “vjerni sebi, sredstva svog društvenog i ljudskog napretka” (Pavao VI, Populorum progressio, br. 64).
Želim podsjetiti da je geslo Organizacije koja nas prihvaća “Fiat panis” (neka bude kruha) i da se ono povezuje s molitvom koja je najdraža svim kršćanima, onom koju nas je naučio sam Isus: “Kruh naš svagdanji daj nam danas”. Djelujmo dakle zajedno, bez prestanka, kako bi svatko, na svakom mjestu, mogao staviti na stol kruh za dijeljenje. Neka Bog blagoslovi sve one koji ga proizvode i one koji se njime hrane!