Zagreb, (IKA) – U Hrvatskoj se 15,5% građana smatra siromašnima, njih 12,6% smatra kako njihova kućanstva žive u siromaštvu, nakon svih mjesečnih novčanih i nenovčanih prihoda, dok ih trećina smatra da se njihova kućanstva nalaze na granici siromaštva. To su preliminarni rezultati projekta Hrvatskog Caritasa i Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije “Praćenje siromaštva u Hrvatskoj”, koji su predstavljeni javnosti 7. lipnja u Tajništvu HBK u Zagrebu. Istraživanje je provedeno u ožujku i travnju ove godine na uzorku od 1.216 odraslih građana Republike Hrvatske razdijeljenih u 6 regija, a upitnik je sadržavao 63 pitanja i 322 varijable. Predstavljajući rezultate istraživanja, asistent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu mr. Krunoslav Nikodem napomenuo je da je onih koji se smatraju siromašnima najviše u Sjevernoj Hrvatskoj, njih 18,7%, a najmanje u Dalmaciji 9,8%. Na upit žive li građani Hrvatske iznad svojih mogućnosti, njih 53,5% odgovorilo je da žive. Tek je 10% građana izjavilo kako znatno štedi, najviše se štedi u Primorju i Istri (35,3%), a najmanje na području Zagreba (3,9%). Rezultati istraživanja pokazali su da se u Hrvatskoj najviše cijene bogatstvo (46,8%), uspjeh (34,4%) i zdravlje (30%), a najmanje samoobrazovanje (1%), suosjećajnost (1,1%) i spremnost na pomoć drugima (2,2%). S obzirom na aktualno pitanje ulaska u Europsku uniju, nešto više od polovice građana (56%) smatra da je ulazak u Europu opće dobro za Hrvatsku, dok ih 27,6% drži suprotno. Rezultati ovoga istraživanja pokazali su i iznimno nizak stupanj povjerenja u ključne državne institucije kao što su Vlada (19,3%), Sabor (16,6%) i pravosudni sustav (17,2%).

Na upit što danas prevladava u hrvatskom društvu 80,9% ispitanika odgovorilo je da je to promicanje osobnih interesa, a da je to zalaganje za opće dobro smatra 6,2% ispitanika. Na pitanje postoje li u Hrvatskoj ljudi koji bi se, kada bi došli na vlast, mogli zalagati za opće dobro, 15,1% odgovorilo je da nema takvih ljudi, a da ih ima malo smatra 67,6%, da ih ima mnogo drži 5,5% ispitanika, a da su većina takvi smatra tek 1,3%. Prema rezultatima istraživanja, najbližoj obitelji sigurno je spremno pomoći 70% građana, 33% susjeda sigurno može očekivati pomoć od svojih susjeda, 45% građana sigurno je spremno pomoći svojim prijateljima, 28% starijima u ulici ili mjestu, 23% obiteljima s mnogo djece, 24% siromašnima u ulici, mjestu te 31% ljudima s posebnim potrebama. S obzirom na pomoć od susjeda, 64% građana drži da može očekivati da će im susjedi pomoći ukoliko im treba pomoć, a 11% drži da ne mogu očekivati pomoć od svojih susjeda. Više od ¾ populacije izjavljuje da je u proteklih mjesec dana na neki način, barem jednom, pomagalo svojim susjedima, prijateljima ili rodbini. Ti rezultati pokazali su da je u hrvatskom društvu prisutno pomaganje na osobnoj razini, no, kad su se ispitanici pitali jesu li spremni organizirano dobrovoljno svoju pomoć ponuditi potrebnima u društvu, onda je više od 50% odgovorilo ne, 22% izrazilo je spremnost organizirano ponuditi svoju pomoć jednom mjesečno, dok prema definiciji dobrovoljnog rada prema kojoj se volonterom smatra čovjek koji se najmanje dva sata tjedno stavlja na raspolaganje potrebnima, u društvu takvih ima tek oko 3%. Prema rezultatima istraživanja 83% građana drži da bi nedjelja trebala biti neradni dan u Hrvatskoj, a tek 8% smatra da bi trebala biti radni dan.

Tijekom projekta detektirano je devet rizičnih skupina za zapadanje u siromaštvo, a u Hrvatskoj su to nezaposleni, starije osobe bez mirovine, osobe s nižim obrazovanjem, samohrani roditelji, obitelji s više djece, (pre)zaduženi, stanovnici ruralnih područja, zaposleni siromašni te mladi koji su prerano napustili obrazovni sustav. Grupni intervjui s pet od devet navedenih rizičnih skupina pokazuju kako su u najtežem položaju osobe s nižim obrazovanjem, pogotovo ako je riječ o osobama iznad 45 do 50 godina.

Voditelj pothvata, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Stjepan Baloban ocijenio je da je posebnost toga projekta upravo u spajanju i kombiniranju osnovnih odrednica socijalnog nauka Crkve s osnovnim socioekonomskim pokazateljima, ali i s područjima sustava vrijednosti, religioznosti i političkih opcija. Ravnatelj Hrvatskog Caritasa prof. Mario Bebić istaknuo je da se traženjem uzroka siromaštva i pojava koje do njega dovode može već sada neke rizike barem smanjiti.