Europa koja nastaje novim oblikom političkoga, kulturnoga i gospodarskog udruživanja ne bi bila to što jest bez kršćanske vjere koja je bitno obilježila njenu povijest, prožela sve odnose i odredila mnoge osobne i društvene pravce. Zbog toga kršćanstvo treba i želi ostati onom unutarnjom kohezivnom energijom koja novom obliku europskih integracija želi pridnonijeti svojim provjerenim vrednotama. Te su misli i nakane rukovodile Vijeće biskupskih konferencija Europske unije (ComECE) u priređivanju ekumenskoga hodočašća u jedno od najstarijih i najpoznatijih svjetskih hodočasničkih mjesta Santiago de Compostelu.

To je galicijsko hodočasničko odredište vjekovima skupljalo milijune hodočasnika iz svih europskih i svjetskih zemalja te se na takav način potvrdilo da su hodočasnička odredišta bila one poveznice koje su premošćivale granice i ljude ujedinjavale u istoj vjeri, misli i osjećaju. Svetišta su tako postala simbolom one ideje koja se danas događa na širem europskom planu kada se Europska unija doživljava kao zajednički dom za sve, kad granice među državama kao da nestaju i kada se stari kontinent sve više shvaća kao jedinstvena cjelina u kojoj će biti mjesta za svačiju posebnost. Najveće španjolsko svetište bilo je mjesto u kojem je i papa Ivan Pavao II. po prvi put javno obznanio da Europa treba biti svjesna svojih kršćanskih korijena. Neposredno prije velikoga proširenja Europske unije s deset novih članica, ComECE je od 17. do 24. travnja na hodočašće u Santiago de Compostelu, koje ove godine slavi Svetu godinu, pozvao predstavnike biskupskih konferencija svih, od 1. svibnja, 25 članica EU te predstavnike i nekih drugih zemalja koje još nisu članice ili čak nemaju status kandidata. Među sudionicima hodočaća bili su predsjednik ComECE-a hildeshejmski biskup Josef Homeyer, predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) Amedee Grab, tridesetak ostalih katoličkih biskupa, predstavnici Konferencije europskih Crkava (KEK) kao i predstavnici pravoslavne i anglikanske Crkve, te predstavnici raznih zvanja iz kulturnoga, vjerskoga, društvenoga i političkoga života, među kojima su bili i predstavnici naše zemlje: prof. Aleksandra Golubović iz Rijeke, glumica Ana Marija Bokor iz Zagreba, prof. Ivan Nekić iz Gospića i prof. Anton Šuljić iz Zagreba.

Hodočašće je započelo u subotu 17. travnja u Madridu ispred sjedišta Španjolske biskupske konferencije odakle se više od tri stotine sudionika iz 27 zemalja autobusima uputilo prema prvome odredištu Santo Domingo de Silosu. U tom je povijesnome benediktinskome samostanu s jednim od najljepših romaničkih klaustara na svijetu iz 12. st. održana prva hodočasnička meditacija koju je pred prikazom prizora iz Emausa na kapitelu klaustra predvodio biskup u Rotterdamu Adrianus van Luyn. I Europa se nalazi na jednome povijesnom hodočašću na kojem je nazočan i Krist. Susret s njime susret je prepoznavanja. I Europa toga mora biti svjesna. Ako se u njoj i zaboravilo da je Krist izvor nade, ona ipak nije prepuštena svojoj neodređenoj sudbini. Ona i dalje ima svoje kršćanske korijene i ovo hodočašće u tom smislu želi biti svjedokom i poticajem da se otvore vrata za povratak Kristu. U tom je pogledu biskup pozvao sve dosadašnje članice EU da s dobrodošlicom dočekaju i prime nove članice te da ne grade zapreke između njih i sebe, što vrijedi i za izbjeglice. Europa treba «inteligentne oblike gostoljubivosti» rekao je rotterdamski biskup. Nakon molitve Večernje koju su u svojoj crkvi predvodili tamošnji benediktinci, u obližnjoj je dvorani priređen susret s političkim predstavnicima Europskoga parlamenta. Europski je zastupnik Inigo Mendez vrlo sugestivnim i vještim govorom na čitiri jezika to hodočašće crkvenih predstavnika u Santiago nazvao velikim događajem za cijeli kontinent te je poželio da se kršćanske vrijednosti, koje su već ugrađene u Europski ustav i nadalje promiču, a predsjednik Europske komisije Romano Prodi putem video poruke rekao je kako je Santiago de Composela «duhovni glavni grad» europskoga kontinenta te pokazuje kako su uske veze između kršćanske vjere i Europe. Ocijenio je da to hodočašće šalje snažni znak Europi da se ona mora temeljiti na važnim kršćanskim vrednotama kao što su solidarnost, poštivanje bližnjega, bratstvo i nastojanje oko mira. To je zajednička baština i kršćana i svih Europljana, rekao je Prodi rekavši doslovno kako «te vrijednosti čine dio naše zajedničke kršćanske i europske baštine». Nakon njega nazočnim su se hodočasnicima obratili predstavnici raznih zemlja, kratko predstavivši svoje zemlje odnosno svoje viđenje toga hodočašća. Tako je prvoga dana hodočašća predstojnik Tiskovnoga ureda HBK Šuljić govorio o tome da Hrvatska, koja upravo tih dana očekuje pozitivno mišljenje Europske komisije, želi ući u EU te joj pridonijeti svojom bogatom baštinom koja je prožeta kršćanskom vjerom i plodovima te vjere, ali i bogatim iskustvom nastalom na povijesnoj granici između Istoka i Zapada. Naglasio je da su i u Hrvatskoj hodočasnička mjesta vrlo posjećivana te da u takvome obliku iskazivanja svojih uvjerenja vidi prinos onome zajedništvu u Europi koje se temelji na poštivanju dostojanstva ljudske osobe, solidarnosti i suradnji među ljudima i narodima.

Hodočašće se nastavilo prema Burgosu, povijesnome gradu nastalom na hodočasničkome putu iz Zapadne Europe prema grobu sv. Jakova s vrlo poznatom gotičkom katedralom.
Sljedeći dan započeo je misom upravo u kapeli Sv. Tekle, jednoj od brojnih prelijepih kapela katedrale u Burgosu, zdanja koje je nastalo na ruševinama prijašnje romaničke crkve, a koje su u pretežito gotičkome slogu u 13. st. radili francuski arhitekti, nastavili koelnski majstori da bi zatim tijekom stoljeća doživjela renesansne i barokne dogradnje. Katedrala, međutim, svojim gotičkim slogom posebice izvana ostavlja čaroban dojam. Dvama tornjevima, pročeljem, brojnim tornjićima i kamenim ukrasima u očima plete čipku od kamena kojoj se čari povećavaju što joj se vidokrug udaljuje. Svečano nedjeljno euharistijsko slavlje, koje je izravno prenosila televizija France 2, predvodio je apostolski nuncij u Španjolskoj nadbiskup Manuel Monteiro de Castro koji je također podsjetio na evanđeoske i kršćanske vrijednosti važne za duhovni život Europljana.

Tijekom toga slavlja kao i tijekom sljedećih svih se nazočnih osobito dojmilo skladno pjevanje, za tu prigodu oformljenog nevelikoga pjevačkoga zbora sastavljenog od predstavnika više naroda, koji je pod vodstvom francuskoga dominikanca Andrea Gouzesa, izvodio dijelom koralne, dijelom skladbe toga dirigenta, a dijelom najpoznatije napjeve iz raznih kršćanskih tradicija Istoga i Zapada. Molilo se i pjevalo na španjolskom, francuskom, engleskom, talijanskom, latinskom i njemačkom jeziku, ali su se molitve vjernih čule i na ostalim jezicima, švedskom, letonskom, švicarskom, norveškom, slovenskom, malteškom, danskom, slovačkom, albanskom, češkom i hrvatskom. Večernje molitve uglavnom su bile intonirane ekumenski pa su ih predvodili i protestantski biskup Erik Vikstroem, biskup Grčke pravoslavne crkve Athanasios d#!Achaie, a na tzv. statiama jednako su se nazočnima obraćali kako katolički biskupi i svećenici, odnosno časne sestre i laici, tako i predstavnici raznih udruga, pokreta i ekumenskih zajednica. Pri završetku euharistijskih slavlja obično su se čitali odlomci iz tzv. Charte oechumenice što je prihvaćano s odobravanjem. Bilo je to zajedničko svjedočanstvo različitih kršćanskih zajednica i denominacija da kršćanska vjere nije relikt već je živ i svjež vjetar u jedra novim političkim, gospodarskim i kulturalnim strukturama Europe koja nastaje.

U tom se duhu hodočašće nastavilo i to zaista hodanjem. Premda je vrijeme čitovoga hodočašća bilo dosta hladno, kišovito i vjetrovito, upravo je toga popodneva nakon mise i ručka u Castrojerizu procesija krenula utrtim hodočasničkim putem prema Iteru del Castilliu. Nakon uspona na visoravan pojavilo se i sunce pa se vrlo jak vjetar lakše mogao podnositi, a molitva u toj postaji poprimila je onaj timbar koji poznaju istinski hodočasnici: umor je posjeo hodočasnike po mjesnoj crkvi, pogledi su se zaustavljali na detaljima stare gotičke građevine, šetao je svodovima, susretao se sa svecima na pozlaćenim oltarima i zaustavljao se na susjedima, pjevačima, predvoditeljima dok se molitva utapala u duh na svoj stoljećima provjeren način. Pred nama je bio Leon s čudesnom gotičkom katedralom koju sam poznavao samo sa studija povijesti umjetnosti. No, prije toga čekala nas je večernja molitva uz crkvu Sv. Izidora, u kojoj ipak nismo mogli slaviti misu jer se putovanje neplanirano produžilo, pa je susret nastavljen u obližnjoj kapitularnoj dvorani. Tada se nazočnima obratila i irska ministrica Mary Hanafin, čija zemlja trenutno predsjeda Eurpskom unijom i koja je zastupala svoga premijera Bertieja Aherna. U govoru koji je prihvaćen burnim odobravanjem ona je istaknula da je pogrešno reći i misliti kako Crkva i vjera spadaju u manjinske stavove ili pak da su privatna stvar. Ako se eruopskome kontinentu žele dati pozitivne vrijednosti tada kršćanske Crkve u tome imaju posebne i važne zadaće i uloge, posebice u ostvarivanju dijaloga s drugim religijama. Sljedećih godina u Europi se mora razviti takav oblik dijaloga i suživota koji će s jedne strane biti pluralistički, a s druge strane ne smije se izgubiti kršćanske vrijednosti, poručila je Hanafin. Ona je pritom zahvalila Europskoj uniji koja je pomogla u brzom ekonomskom razvoju njene zemlje te je podsjetila da ujedinjenje Europe nije samo «gospodarsko-političko», već je bitno da Europljani dijele iste vrijednosti i istu baštinu, što je osobito važno za mlade. Večer u Leonu nagovještala je bogat dan u kojem nas je čekala ljepotica-katedrala.

Jutro je osvanulo hladno i vjetrovito. Na samo četiri stupnja prutili smo pred leonskom katedralom poput svih hodočasnika koje proljeće zatekne svojim nepredvidivim obratima. Pisca ovoga omanjeg putopisa rijetko se koja gotička katedrala dojmila tako kao ta u Leonu. Svojim pročeljem, trima glavnim i trima sporednim portalima, monumentalnim i zagonetnim govorom skulptura, rozetom, tornjevima i nadasve svojom kompaktnom unutrašnjošću ta katedrala iz 13/14. st. promatrača i pobožnika ostavlja bez daha. U toj je katedrali mjesni nadbiskup Julian Lopez Martin predvodio euharistijsko slavlje uz ponovljeno skladno pjevanje zbora.

Program je i inače bio vrlo popunjen i gotovo nije ostavljao mjesta izletničkom ili pak turističkom shvaćanju puta, čemu su pridonosila i radna vremena tamošnjih prodavaonica koje su se otvarale tek u 10 sati kad smo mi već uglavnom završavali i doručak i misu te se užurbano spremali na sljedeću postaju svoga hodočašća. Europski se organizatori doista nisu opuštali u planiranju svakoga detalja, no vrijeme je ipak donekle utjecalo na tijek onoga pravog hodočašćenja. Tako se sljedećih dana hodočastilo uglavnom «simbolički» – svega po sat vremena, jer je postojala stalna prijetnja i kiše i vjetra, pa čak i snijega. No, sretalo se i hodočasnika koji su očito pješačili dugo i naporno, a sreli smo i one koji su se pješke vraćali iz Santaga. Bilo kako bilo hodočašće je uzelo ritam i nastavilo se. Nakon Leona put je vodio prema Cruz de Ferro u kojem se ponovno održala podnevna ekumenska molitva i kraći nagovori. Prenoćili smo u Ponferradi u kojoj smo prije održali večernju molitvu u tamošnjoj crkvi nakon čega je ponovno uslijedio susret s predstavnicima Eurpskoga parlamenta. Toga dana govorio je nekadašnji ministar vanjskih poslova Slovenije Alojz Peterle ponavljajući slične teze kao i ostali govornici ali pobravši i burni pljesak nazočnih nakon što je izveo himnu Europske unije na usnoj harmonici.

Hodočasnički nas je put 20. travnja vodio prema našemu odredištu Santiagu de Composteli. No prije toga još smo se zaustavili u Villafranca del Bierzo gdje je misu predvodio biskup u Churu i predsjednik CCEE-a Amedee Grab, s kojim se naša hrvatska ekipa bila vrlo zbližila u autobusu, budući da je sjedio do nas, pokazivao veliku simpatiju prema našoj zemlji i ljudima, a ispričao nam je i svoje višegodišnje poznavanje s pokojnim kardinalom Kuharićem te sadašnju suradnju s kardinalom Bozanićem, koji je prvi potpredsjednik CCEE-a. U propovijedi je mons. Grab poručio poručio kako nadati se, ne znači pasivno čekati. “Potrebno je snažno propovijedanje, koje će odgovoriti današnjem gubitku jasnih vrijednosti”, kazao je biskup, upozorivši kako treba ukazivati na moralna zastranjenja koje zakoni pokušavaju legalizirati (pobačaj, manipulacija zamecima, eutanazija), ali i na kult profita koji ugrožava pravdu i ljudsko dostojanstvo. Biskup Grab na kraju je izrazio želju da “naše Crkve budu sveta mjesta zauzimanja za siromašne bolesne, odbačene, i, počevši od ovog na kojem se nalazimo, mjesta molitve, sakramentalnog života, prihvaćanja svećeničkog poziva te bračnih i obiteljskih vrlina”. Nakon podnevne molitve i nagovora u Cebreiru u popodnevnim smo satima, praćeni jakom kišom, došli do Santiaga de Composele. Na vidikovcu, na koji smo ipak htjeli doći, premda smo bili svjesni da se svetište neće vidjeti, barem smo vidjeli lik pape Ivana Pavla II. koji je također s toga mjesta promatrao katedralu Sv. Jakova. Nakon smještaja u hodočasničko krilo tamošnjega Bogoslovnog sjemeništa, hodočašće ComECE-a došlo je do svoga vrhunca. Zajednički ulaz na Sveta vrata katedrale u Santiagu mnogima se učinio kao ulaz u zajedničku europsku kuću naroda različitih jezika, kršćanskih vjeroispovijesti, kulturalnih nasljeđa i zajedničkih perspektiva. Tradicionalno grljenje kipa sv. Jakova nismo propustili ni mi, kao što nismo propustili niti protokolarno primanje gradonačelnika kojemu se tom prigodom obratio predsjednik ComECE-a biskup Homeyer. U srijedu 21. travnja pomolili smo se u katedrali u kojoj se od 9. st. čuva tijelo sv. Jakova i kamo od tada hodočaste milijuni hodočasnika iz svih krajeva svijeta. Posebno su se hodočasnički putovi bili razgranali u srednjemu vijeku. Ti su pak putovi pridonijeli razvoju trgovine, a s trgovinom je došlo osnivanje naselja pa su tako upravo ti hodočasnički putovi pridonosili ostvarivanju zajedništva ne samo u duhovnom smislu, već i u gospodarskom i kulturnom, jer su se utjecaji iz jednoga kraja Europe prenosili u drugi. Papa Kalist II. potaknuo je praksu da se svaka godina u kojoj blagdan sv. Jakova, koji se slavi 25. srpnja, kada padne u nedjelju bude ujedno i Sveta godina. Takva je i ova 2004. godina.

Na kraju hodočašća kojega je u ovoj Svetoj godini organizirao ComECE, a u povodu velikoga proširenja EU, svečanu je euharistiju predvodio tamošnji nadbiskup Julian Barrio Barrio. On je zahvalio organizatorima na dolasku i na znaku toga zajedništva koje se očituje u prepoznavanju i svjedočenju kršćanskih vrijednosti upravo u tome svetištu. Nakon mise hodočasnicima je priređena poznata atrakcija toga svetišta – kađenje iz ogromne kadionice katedrale. Nakon stavljanja tamjana biskup Homeyer blagoslovio je oganj a onda su šestorica muškaraca zanjihali kadionicu koja se dizala do pod svodove pokrajnjih lađa katedrale. Učinilo se kao da su mirisi tamjana, što su nekoć uglavnom služili za otklanjanje neugodnih mirisa pristigloga hodočasničkog mnoštva, u ovim novim okolnostima, uza svoje liturgijsko značenje, popirmili i simboličko značenje onoga što kršćani u novoj Europi žele biti – stari a ipak novi prinos koji svjim duhovnim mirisima oplemenjuje prostor.

Nakon euharistije i naša se ekipa kao i većina hodočasnika vratila u svoje zemlje, a u Santiagu je održan teološki kongres o kršćanskim korijenima Europe. Sudionicima su se obratili nadbiskup Madrida kardinal Antonio Ruoco Varela, potpredsjednik ComECE-a nadbiskup Hippolyte Simon i nadbiskup Barrio Barrio. Na glavnom zasjedanju među članice ComECE-a primljene su nove članice Europske unije koje su do tada bile pridružene članice.