Pag, (IKA) – U samostanu benediktinki Svete Margarite u Pagu 22. kolovoza nakon kratke bolesti, okrijepljena svetim sakramentima preminula je koludrica M. Alojzija (krštena Rozarija) Badurina. Rođena je 28. veljače 1931. u Lunu u obitelji s devetero djece. Mlada Rozarija Badurina ušla je u samostan 1951. godine. Zbog bolesti i dugotrajnog liječenja meningitisa morala je od 1952. do 1958. napustiti započetu monašku formaciju i istupiti iz samostana. Liječila se u riječkoj bolnici te kako liječnicima, bolničkom osoblju i drugim bolesnicima bila uzor strpljivosti. Sama bolest i operacija ostavila je trajni trag blokade koljena, što ju ometalo u hodu ali ne i u tome da kasnije zdušno i hrabro obnaša svoje dužnosti u samostanskoj zajednici. U tom vremenu liječenja i boravka u bolnici u Rijeci, duhovno ju je bodrio i pratio dr. o. Martin Kirigin OSB, obnovitelj benediktinaca u Hrvatskoj. Okončanjem svojeg liječenja u Rijeci, uoči Velike Gospe, 14. kolovoza 1958., ona se ponovo obratila opatici i upravi samostana benediktinki u Pagu, molbom da opet bude primljena u samostansku zajednicu. Tako je bila ponovo primljena i ušla u zajednicu 12. rujna 1958. godine. Poslije vremena postulature, bila je obučena u monaško ruho 21. ožujka 1959. godine. Prve zavjete položila je 25. ožujka 1960. godine, a svečane, vječne zavjete položila je 18. travnja 1963. godine. Pokojna M. Alojzija u svojem je životu znala dobro povezati glavne Benediktove aksiome: molitvu i rad, te osobno njegovati, poput Male svete Terezije ljubav, brigu i zauzetost za misije, molitvom, žrtvom i skupljanjem poštanskih maraka. U svojoj zajednici je uz redoviti molitveni život i rad bila vrsni majstor u pletenju vunenih odjevnih predmeta. Uz sav rad i molitvu u zajednici, ona je još svake večeri sama ostajala uronjena u klanjanju pred Presvetim sat vremena. Poseban hobi bio joj je uzgoj cvijeća.