Preminula paška koludrica s. Rozarija Gligora
Preminula paška koludrica s. Rozarija Gligora
Pag (IKA )
Pag, (IKA) – S. Rozarija Gligora, poznata i omiljena paška benediktinka iz samostana sv. Margarite u Pagu, koju je puk zvao Rozarija Paška, preminula je u srijedu 22. listopada u 88. godini života i 71. godini monaštva. Misu zadušnicu u samostanskoj paškoj crkvi u četvrtak 23. listopada predvodio je don Josip Lenkić, kancelar Zadarske nadbiskupije, izrazivši sućut i uime zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Sprovodni obred na paškom groblju gdje je s. Rozarija pokopana u samostanskoj grobnici benediktinki predvodio je župnik Paga don Zdenko Milić. “Koludrica Rozarija mnogima je na životnom putu svojim duhom velikodušnog služenja u ljubavi bila odsjaj Kristova svjetla. Od djetinjih nogu, njeni su je roditelji Viktor i Marija rođ. Šupraha iz vlastitog vjerničkog iskustva učili da dijalog između Boga i čovjeka znači život, da Božji sugovornik ima život vječni od Onoga koji vječno živi i ljubi. Tu se razumije i njeno redovničko zvanje, odlazak u samostan iz rodnog Kolana, dvorišta kamena i smokava, malene sestre Rozarije, krsnim imenom Marija”, rekao je don Josip u homiliji mise zadušnice koja je okupila brojne vjernike i svećenike. “Besmrtnost Božje ljubavi prema čovjeku i njegova uzvratna vjernička darovanost Bogu ključ je njenog života. Iz iskustva voljenosti od Boga izranjala je njena snaga za vjernost zavjetima i služenje u redovničkoj zajednici. Svestrana, u punom smislu benediktinka. Čitala je i izgrađivala, molila i radila, brinula o baštini samostana i sređivala je, promovirala vrednote zajednice i povijesni trag koje benediktinke ostavljaju sedamsto godina Crkvi i Pagu. Snagu za takvo služenje crpila je iz susreta s Uskrslim u euharistiji, zajedničkoj i osobnoj molitvi, vjernosti i življenju redovničkih zavjeta”, rekao je don Josip, istaknuvši da je u posljednjoj milosnoj etapi u bolesničkom krevetu, sakramentalno pomirena s Bogom i ljudima, osnažena bolesničkim uljem, svjedočila pouzdanje u Božju volju, strpljivost i zahvalnost svima koji su je brigom, pažnjom i molitvom pratili do susreta s Uskrslim.
S. Rozarija kao priora samostana sv. Margarite, 2011. g. na svečanosti uz Dan Grada Paga, dobila je nagradu za životno djelo, kao javno priznanje za izuzetan i osobiti doprinos u radu i očuvanju samostanske kulturne baštine, samostanskog arhiva i knjižnice, te doprinos proglašenju paške čipke nematerijalnim kulturnim dobrom na listi UNESCO-a. Benediktinski samostan utemeljen je 1318. g., a 1579. g. u samostanu je počela s radom škola za žensku djecu u kojoj se podučavalo čitanje, pisanje i čipkarstvo. S. Rozarija je svesrdno podržavala obnovu škole paške čipke u samostanu, prisjećajući se kako su koludrice nakon Drugog svjetskog rata puno šivale za posteljinu za prodaju kako bi mogle živjeti. Koludrice su izumile originalni vez paške čipke koji je obišao cijeli svijet, a na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. g. dobio je Zlatnu plaketu za kvalitetu ručnog rada. S. Rozarija bila je vedre naravi i poput hodajuće povijesne enciklopedije u poznavanju samostanskog života. U samostan je došla s trinaest godina, nakon što je četiri godine pohađala gradsku školu. Tada je u samostanu bilo puno Paškinja koje su šile čipku. Znamenito paško čipkarstvo nastalo je u tom samostanu krajem 15. st., najprije za potrebe crkvenog liturgijskog ruha. S. Rozarija je s koludricama ponosno čuvala školske kronike, crtanke samostanske škole čipkarstva s uzorcima koji su bili prodavani u svijet. S. Rozarija je obavljala razne službe u samostanu. Rođena je u Kolanu 9. siječnja 1927. g. Imala je jednog brata i četiri sestre. U samostan je ušla 15. rujna 1940. g. U kandidaturu je stupila 8. prosinca 1944. g. Redovničko odijelo obukla je 10. veljače 1946. g. Vječne zavjete je položila 17. studenoga 1947. g., a svečane zavjete 21. studenoga 1950. g.