Zagreb, (IKA) – U Kliničkom bolničkom centru Zagreb-Rebro preminula je 30. ožujka istaknuta hrvatska povjesničarka umjetnosti i ponajbolja poznavateljica barokne kiparske i drvorezbarske spomeničke baštine kontinentalne Hrvatske dr. Doris Baričević. Sprovod će biti u utorak 5. travnja u 14.30 sati na Krematoriju u Zagrebu.
Dorotea (Doris) Baričević (rođ. Vogel) rođena je u Grazu (Austrija) 7. rujna 1923. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu. Filozofski fakultet, povijest umjetnosti i klasičnu arheologiju, diplomirala je u Zagrebu 1948. godine. Magistarski rad 1965. godine, s temom „Propovjedaonice 17. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj”, proširila je nakon opsežnih istraživanja i obranila doktorsku tezu „Sakralno barokno kiparstvo 17. i 18. stoljeća u sjeverozapadnoj Hrvatskoj”, 1972. godine.
Prvi posao bio joj je volonterski, u Gipsoteci Grada Zagreba, na Zbirci arhiva za likovne umjetnosti (do 1949.), gdje je kasnije primljena u stalni radni odnos. Kada se Arhiv za likovnu umjetnost 1952. odvojio od Akademije JAZU, dr. Baričević je ostala u njemu i nastavila raditi kao kustos. Godine 1960. Arhiv za likovne umjetnosti pripojen je Historijskom institutu JAZU, a dr. Baričević je obavljala poslove asistenta Historijskog instituta. Umirovljena je 1993. u zvanju znanstvene savjetnice. Arhiv JAZU (danas HAZU) potpao je još 1979. pod Kabinet za arhitekturu i urbanizam.
Dr. Baričević je čitav radni vijek posvetila proučavanju barokne kiparske i drvorezbarske spomeničke baštine kontinentalne Hrvatske vrednujući je u okvirima srednjoeuropske kiparske baštine kao ravnopravan segment srednjoeuropskog baroka. Bavila se i fotografiranjem pa je tako za Zbirku arhiva za likovnu umjetnost stvorila najsustavniju i najcjelovitiju fotodokumentaciju o baroknom kiparstvu sjeverozapadne Hrvatske. Prikupljala je materijal za monografske publikacije baroknih kipara koji su djelovali u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Također je sređivala i vodila vrijednu zbirku kataloga izložaba, a na temelju arhivske građe i likovne dokumentacije nadopunjavala je biografije umjetnika 19. i 20. stoljeća. Istraživala je podatke u Austriji, Sloveniji i Njemačkoj kao i u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu.
Nakon njezinih otkrića ponovno su smješteni u zagrebačkoj katedrali 1980. restaurirani kipovi središnjeg dijela glavnog oltara Bogorodice s djetetom i anđelima iz 1632, koji je “zbog trošnosti” bio uklonjen 1832. Svojim je radovima dala znatan prilog poznavanju djelovanja domaćih i stranih kipara iz XVII i XVIII st. te razvoju barokne umjetnosti u Hrvatskoj, obrađujući i objavljujući radove: Glavni oltar zagrebačke katedrale iz 1632, Propovjedaonica u obliku ribe u Lovrečkoj Varoši, Majstor propovjedaonice M. B. Snježne u Belcu, Paulus Riedel pavlinski kipar u Istri i Hrvatskom primorju, Svetice i problem pavlinskog kiparstva na prijelazu XVII. i XVIII. st., Štajerski kipari na Trškom vrhu, Umjetnički spomenici Remeta u drvu i kamenu, Djela varaždinskog kipara Friedricha Pettera u Varaždinu i Križevcima. U okviru osnovne tematike, drvorezbarstva i kiparstva baroka XVII. i XVIII. st. u Hrvatskoj, dala je preglede te građe s područja općinâ Sisak i Jastrebarsko te iz Hrvatskog zagorja. Pisala je članke za Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva (1979) i Thieme-Becker Künstlerlexikon, a stručne i znanstvene radove objavljivala još u zbornicima i časopisima Bulletin JAZU, Ljetopis JAZU, Radovi Arhiva JAZU, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, Rad JAZU i dr.
U izdanju Instituta za povijest umjetnosti i Školske knjige d.d. objavljena joj je 2008. godine velebna monografija „Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske”.
U svojem radu često se služila literaturom koju je pronalazila u Austriji i južnoj Njemačkoj jer se tom temom prije nje u Hrvatskoj nitko nije sustavno bavio. Posebno je važno istaknuti kako je za taj posao bilo potrebno solidno znanje latinskoga i njemačkoga jezika, radi mogućnost čitanja starih rukopisa i spisa te za stalni rad na terenu, u knjižnicama Beča, Graza i dr.
Kontinuirano istraživanje i objavljivanje izvornih znanstvenih radova dr. Baričević od fundamentalne je važnosti za hrvatsku povijest umjetnosti, jer u njima donosi iscrpne povijesno-umjetničke analize, valorizacije, atribucije čitavih kiparskih opusa.
Bila je uvažena suradnica znanstvenih projekata Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti „Kiparstvo i slikarstvo 17.19. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj” te „Barok, klasicizam, historicizam u sakralnoj umjetnosti kontinentalne Hrvatske”.
Svoju je bogatu znanstvenu ostavštinu – stručnu biblioteku i najobuhvatniju fototeku baroknog kiparstva u kontinentalnoj Hrvatskoj, oporučno ostavila Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu.