Zadar, (IKA) – Benediktinska koludrica samostana sv. Marije u Zadru Divna – M. Gregorija Franin, preminula u ponedjeljak 9. siječnja, pokopana je u srijedu 11. siječnja na Gradskom groblju u Zadru. Pogrebne obrede i misu zadušnicu, koja je u crkvi Sv. Marije okupila brojne vjernike i svećenstvo, predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.

Premda je od zloćudne bolesti bolovala godinu dana, a u bolničkom krevetu provela posljednja dva mjeseca, s. Gregorija, kako prenosi opatica Anastazija Čizmin, nije htjela da na osmrtnici piše da je preminula “nakon duge i teške bolesti”. “I sad sam na dužnosti kao i na svakoj drugoj dosad, jer i ovo što sad radim je Božja volja”. Tako je svoju tjelesnu bol živjela ta monahinja s trajnim osmijehom na licu. Poželjela je da se umjesto cvijeća prilozi daju za djecu u Beninu. Izražavajući suosjećanje benediktinskoj zajednici i moleći da je Gospodin primi u radost svog života po zaslugama Kristova križa, nadbiskup Prenđa ju je opisao kao onu koju je Učitelj pozvao da ga slijedi u predanju Ocu u slobodi, poslušnosti i djevičanstvu, svjedočeći tako još na ovom svijetu buduću stvarnost Božjeg kraljevstva. “Zacijelo je u duši, kad je u rodnoj župi zapitkivala Gospodina gdje stanuje, osjetila odgovor “Dođi i vidjet ćeš”.
Dođi i vidjet ćeš što ću ti ponuditi u samostanu sv. Marije, tada porušenom, potrebnom obnove kamenog zdanja i umjetničke baštine i puta za Kristom na drevnim temeljima Čike i Vekenege. Zasigurno je nije smetala trošnost zdanja Zmajevićeva sjemeništa gdje su dugih godina benediktinke čekale obnovu svoga samostana, ni oskudnost života u njemu i ne baš prijateljski stav okoline. Čvrsti korak za Učiteljem i zajedništvo u samostanu sve su joj dali. Tu je upijala mudrost, snagu i milinu Učiteljeve blizine. Osjećala je ponos i slobodu, nije se bojala. Tu je učila životnu i tajanstvenu mudrost da patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati na nama, rekao je nadbiskup Prenđa u propovijedi. Istaknuo je da je zalog njena napredovanja za Kristom kroz duge godine skrovitog života u zajednici Kristov jasan govor da tko blaguje njegovo tijelo i krv živi uvijeke. “Nisam osuđen na uništenje, nego pročišćenje, otkupljenje. To je proročanska, ali istinita vizija čovjekova položaja pred Bogom, svakoga od nas, i te koludrice”, rekao je nadbiskup, poželjevši da u Bogu pronađe svoj neprolazni mir.
Opatica M. Anastazija Čizmin pročitala je ulomke iz njenih pisanih razmišljanja, gdje govori o potrebi povlačenja u pustinju i čišćenja od svega što bi moglo remetiti tišinu da čuje Zaručnika, da mu sjedne do nogu i osluškuje njegov božanski glas. Opisuje svoj poziv na kontemplativni život kao trajnu povezanost s Bogom u kojoj se kontemplacija pretvara u komunikaciju te otvorenost euharistijskom klanjanju.

S. Gregorija rođena je 27. veljače 1927. u župi Sutomišćica Poljana, a zavjete je položila 2. studenoga 1952. g. Bila je dugogodišnja ekonoma samostana, glavna voditeljica gregorijanskog pjevanja. U Kući je bila garderobijera skrbeći se o redovničkom ruhu te slastičarka. U stalnoj izložbi crkvene umjetnosti od samog njenog početka vodila je skupine na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku. O toj je dužnosti svojedobno izjavila da je doživljava kao apostolat i priliku da Boga približi čovjeku, a čovjeka Bogu.