Dubrovnik, (IKA) – Članica Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje s. M. Slavica Vicić iznenada je preminula 3. kolovoza u Zagrebu. Pokop s. Slavice bit će u utorak, 7. kolovoza u Valpovu, a potom misa zadušnica u župnoj crkvi njezina krštenja koju će predvoditi đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić.
S. M. Slavica Vicić rođena je 24. svibnja 1971. godine u Osijeku, kao treće dijete, od oca Josipa i majke Sidonije rođ. Takač. Krštena je 20. lipnja iste godine, a sakrament potvrde primila je u Valpovu 2. travnja 1986. u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća. U svojoj petnaestoj godini odlučuje se ući u Družbu Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, što se ostvarilo 28. kolovoza 1986. Redovničku formaciju prošla je u zajednici “Nazaret” u Šestinama – Zagreb. S. Slavica uz upućivanje u molitvu, red, rad i disciplinu samostana pohađala je četiri godine Srednju tekstilnu školu, smjera Pletenje. Godine 1990. ušla je u novicijat Družbe a prve redovničke zavjete položila je 6. kolovoza 1992. Potom je upisala teologiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i dvogodišnji Institut za kršćansku duhovnost i diplomirala 1997. kad je položila i doživotne redovničke zavjete.
Predavala je vjeronauk u Osnovnoj školi Tin Ujević u u Osijeku 1998. nakon čega joj je povjerena služba odgojiteljice redovničkih pripravnica Družbi u provinciji Krista Kralja. Radila je u župi Šestine na zadovoljstvo župnika i vjernika. Godine 2000. odlazi u Dubrovnik gdje nastavlja s odgojem pripravnica i kao vjeroučiteljica u Osnovnoj školi Ivan Gundulić. Godine 2004. preuzima u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji Ruđer Bošković poučavanje vjeronauka i vodi administraciju škole u tajništvu. Pri biskupiji i provinciji bila je u povjerenstvu za mlade i duhovna zvanja te vodila brigu o uređenju dubrovačke katedrale. Od 2007. godine bila je provincijalna savjetnica, a od 2009. bila je zamjenica provincijalne predstojnice i tajnica provincije. Od 2011. ponovo joj je povjerena služba odgojiteljice najmlađih pripravnica. Na prvoj sjednici novoizabrane provincijalne uprave koja je bila na Prižbi, imenovana je za učiteljicu novakinja, koje je trebala prihvatiti na Veliku Gospu u Kući matici. Nakon slavljenja kapitula provincije u Kući matici u srpnju ove godine osjećala je određenu malaksalost i umor, ali je svakako željela dovršiti radove s kapitula, i prirediti ih za sve zajednice i vrhovnu upravu u Rimu. Na odmoru kod roditelja 30. srpnja morala je potražiti liječničku pomoć. Liječnik joj je prema simptomima odredio terapiju koja se nije pokazale učinkovitom i tek tada se odlučila potražiti hitnu pomoć u Osječkoj bolnici gdje je i zadržana jednu noć. Kod obrade krvi utvrđena je dijagnoza akutne leukemije te je odmah upućena u Zagreb. Sljedeći dan, na Gospu od Anđela hitno je dovezena u Klinički bolnički centar na Rebro i primljena na hematološki odjel gdje su liječnici pokušali učiniti sve kako bi se nadvladao taj akutni proces teške prognoze. U potpunoj svijesti primila je sakramente pomirenja, pričesti i bolesničkog pomazanja.