S. Stella Bubanj rođena je u Banjoj Luci 4. travnja 1934. g. i krštena u župi Pohoda Blažene Djevice Marije. Dobila je ime Anđelka. Otac Stjepan bio je činovnik, a majka Romana, rođ. Grubišić, domaćica. U obitelji je rođeno petero djece. U Banjoj Luci završila je osnovno školovanje, a nastavila u Zagrebu, gdje se obitelj preselila. Nakon završene srednje škole započela je studij medicine. U međuvremenu je osjetila poziv na posvećeni život te je bez pristanka roditelja stupila u uršulinski samostan, i dosta pretrpjela za svoje zvanje. Privremene zavjete položila je na blagdan sv. Uršule, 21. listopada 1959., a doživotne 21. listopada 1964.

Završila je studij engleskog i latinskog jezika, a nakon studija bila je poslana s prvom grupom sestara na osnutak nove zajednice Gospe Brze Pomoći u Zenici. Tamo je bila žarki apostol, sabirući djecu, vježbajući s njima razne igrokaze, čak je išla izmirivati neke zavađene obitelji. Završila je i Filozofski institut Družbe Isusove i subotnji tečaj orgulja.

Od 1984. do 1987. bila je u Varaždinu, i novom snagom predala se apostolatu. Sabirala je djecu određenoga godišta, moleći roditelje da ih šalju na vjeronauk, jer su na sv. krštenju obećali da će se brinuti za vjerski odgoj svoje djece. U Zagrebu je djelovala na Jordanovcu, kraće u Novom Zagrebu, a najduži niz godina bila je profesor engleskog jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati. Rado se sjećala toga razdoblja, a svoje bivše učenike pratila je majčinskom ljubavlju i molitvom.

Teško je prihvatila umirovljenje, jer je njezina apostolska duša htjela i dalje djelovati na proslavu Božjeg imena. Svoj novi apostolat pronašla je na porti samostana u Vlaškoj ulici, u kojem djeluje dječji vrtić s. Anđela Merici. U susretu s roditeljima i djecom nalazila je novu radost. Radovala se svakom novom danu i susretu s malenima, koji su je iskreno voljeli. Rado je razgovarala s njihovim roditeljima, slušala ih, savjetovala i molila za njih. I tako je živjela svoje dane sve do kobnog dana za Zagreb, kad je 22. ožujka ove godine snažan potres jako oštetio velik dio grada i okolice. Isti je dan s još dvije sestre premještena u Varaždin, jer je kuća u Vlaškoj označena kao privremeno neuporabljiva. To ju je jako potreslo, tim više što se brinula za svoju stariju i bolesnu sestru Ljubicu, koja je ostala u Zagrebu. Brinula je o njoj iz Varaždina ali i posjećivala je koliko su joj to godine i zdravlje dopuštali.

U Varaždinu je pomagala u zajednici koliko je mogla, dok nije koronavirus zahvatio veći dio zajednice. S. Stella 22. studenoga je u teškom stanju odvezena u varaždinsku bolnicu te, unatoč velikoj skrbi medicinskog osoblja, izgubila ovozemaljsku bitku. Umrla je 25. studenoga od upale pluća.