Budući da su sprovodni obredi bili ispred mrtvačnice, bez obzira na važeće epidemiološke mjere, pokojna Slavenka ispraćena je u nazočnosti obitelji, rodbine i velikog broja prijatelja i kolega te pokopana 15. studenoga u obiteljskoj grobnici u Segetu Donjemu. Sprovodne obrede predvodio je mjesni župnik don Nikola Galov, koji je istaknuo Slavenkinu snagu vjere i strpljenja u njezinoj dugoj i teškoj bolesti. Prigodnu homiliju održao je predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš, izrazivši sućut i ljudsku blizinu majci i sestrama pokojnice uime splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića, uime svih vjeroučitelja i vjeroučiteljica Splitsko-makarske nadbiskupije, uime svih školskih kolega, kolegica i vjeroučenika gdje je Slavenka radila te u svoje ime. Predstojnik Periš istaknuo je ljudske, kršćanske i profesionalne vrline pokojne vjeroučiteljice, posebno spomenuvši njezinu vjeru prožetu prihvaćanjem vlastitoga križa kao i življenjem križeva djece s teškoćama i njihovih roditelja. Zahvalivši Bogu za jedan plodonosan život, prožet ljubavlju prema najpotrebnijima i nadahnut vjerom u Isusa Krista i nadom u vječni život, predstojnik je sažeo u jednu rečenicu pokojničin život: „Malo je reći da je Slavenka radila kao vjeroučiteljica; ona je vjeronauk živjela“.

Vjeroučiteljica Slavenka Barada rođena je 15. siječnja 1971. godine u Splitu od majke Marije i oca pok. Mije. Sakramente krštenja, prve pričesti i potvrde primila je u rodnoj župi Gospe od Ružarija u Segetu Donjemu. Osnovnu školu završila je 1985. u Trogiru, a srednju školu ekonomskog smjera 1989. godine također u Trogiru. Godine 1991. upisuje se na Teološko-katehetski institut pri ondašnjoj Teologiji u Splitu, a danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu te 1999. godine stječe akademski naslov diplomiranog katehete – profesora vjeronauka.

Zbog potrebe za vjeroučiteljskim kadrom već kao apsolventica 1998. godine započinje kao zamjena predavati katolički vjeronauk u OŠ Majstora Radovana i u OŠ „Petar Berislavić“ u Trogiru. Nakon toga napušta rodni grad i nadbiskupiju te odlazi u misije u Ekvador, gdje boravi volontirajući od 2000. do 2002. godine. U misijama se posebno istaknula na području kršćanske formacije mladih, pripremajući ih za sakramente te organizirajući i vodeći različite biblijske, duhovne i pedagoške radionice za mlade.

Obogaćena misionarskim iskustvom u radu s djecom i mladima, vraća se u domovinu te u rujnu 2002. godine ponovno nastavlja raditi kao vjeroučiteljica u više škola na području Splitsko-makarske nadbiskupije: u OŠ „Petar Berislavić“ u Trogiru, u OŠ Slatine u Slatinama i u OŠ Kralja Zvonimira u Segetu Donjemu. Kanonski mandat na neodređeno vrijeme i time stalno zaposlenje dobiva 2003. godine.

Od 2007. godine, uz svoj redoviti rad na pola satnice u OŠ Slatine u Slatinama, zapošljava se kao vjeroučiteljica na pola satnice u Centru za autizam u Splitu. Radi lakše komunikacije i organizacije nastave po pola radnog vremena u redovnoj školi i u Centru za autizam, godine 2018. premještena je na pola radnog vremena u OŠ Mejaši u Splitu, da bi u rujnu 2019. godine vlastitim naporom i zalaganjem konačno prešla na puno radno vrijeme u Centar za autizam. Upravo u to vrijeme prošle godine započela je njezina borba s opakom bolešću.

Upravo radeći s djecom s poremećajima iz autističnog spektra, pok. Slavenka je pokazala sve svoje teološko-katehetske kompetencije i stručne vještine, ali iznad svega predanu i nesebičnu ljubav prema toj osjetljivoj skupini djece. Da bi što bolje odgovorila svom specifičnom vjeroučiteljskom poslanju dodatno se educirala i stručno usavršavala. Uz redovito stručno usavršavanje zajedničko svim vjeroučiteljima, 2011. godine pohađala je i završila jednogodišnje doškolovanje na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu stekavši stručne kompetencije za rad s učenicima s teškoćama u razvoju. Također je 2014. godine završila jednogodišnje teološko-katehetsko doškolovanje za odgojiteljice i stručne suradnike u predškolskim ustanovama prema odgojno-obrazovnom programu Kateheze Dobroga Pastira – Montessori pedagogija, u organizaciji Razvojnog centra „Sunčev sjaj – Nazaret“ iz Đakova.

Svoje bogato iskustvo, znanja i vještine, osobito one u radu s djecom s teškoćama, rado je dijelila s drugima. Između ostaloga, u OŠ Slatine više godina bila je voditeljica školskog preventivnog programa, zatim glavna urednica školskog lista Slatinko, te aktivna sudionica u različitim školskim natjecanjima, smotrama, priredbama i ostalim projektima. Na široj izvanškolskoj razini, držala je predavanja na stručnim skupovima vjeroučitelja, pripremala i održala cijeli niz stručnih pedagoških radionica na županijskim stručnim vijećima vjeroučitelja, na nadbiskupijskim stručnim skupovima, kao i na katehetskim školama na nacionalnoj razini. Pokrenula je i uređivala zasebnu rubriku u godišnjaku Katehetskog ureda „Svjedok“ o učenicima s teškoćama te svake godine objavljivala stručne članke i ogledne odgojno-obrazovne materijale. Objavila je tri priručnika s konkretnim vjeronaučnim materijalima (Crkva, Sakramenti i Crkvena godina), namijenjeni razvojnoj dobi djece od 3. do 6. godine, a prikladni su i za uporabu u dječjim vrtićima, kao i za djecu s teškoćama u razvoju u centrima za odgoj i obrazovanje. Posebno se istaknula u vrlo strpljivoj, stručnoj i pastoralno zahtjevnoj pripravi djece iz autističnog spektra za primanje sakramenata koje je svake druge godine imalo svoj vrhunac u slavlju prve pričesti i potvrde u župnoj crkvi Sv. Križa u splitskom Varošu. Mnogi će roditelji tih prvopričesnika i krizmanika posvjedočiti s koliko ih je ljubavi i predanja pok. Slavenka pripremala i kako je upravo u tim slavljima draga pokojnica vidjela vrhunac i krunu svoga vjeroučiteljskog poslanja. Upravo na temelju stručnih referenci te bogatog školskog i izvanškolskog angažmana, na prijedlog Katehetskog ureda Slavenka Barada promovirana je u zvanje vjeroučitelja mentora 2015. godine.