Sestra Jaroslava (Jelena) Graljuk, OSBM, rođena je 8. prosinca 1933. godine u selu Detljak (BiH), a u samostan sestara bazilijanki (Vasilijanke) u Osijeku stupila je 4. prosinca 1950. Privremene zavjete položila je 24. listopada 1953., a doživotne 26. listopada 1956. u Rimu. Tijekom 71 godine redovničke službe s. Jaroslava bila je provincijalna poglavarica (1985.-1990.) i provincijalna savjetnica, kućna poglavarica, dugi niz godina radila je kao medicinska sestra u bolnici u Novom Sadu. U tri navrata služila je u Rimu, a posebno brinula se za blagopokojnog  kardinala Josipa Slipog nakon njegova oslobođenja 1963. Također, zajedno sa s. Zinovijom Sapun, od 1993. bila je prva misionarka u misijskoj kući sestara bazilijanki u Kijevu. S. Jaroslava bila je osoba molitve, uvijek radosna, nasmijana i rado je pjesmom slavila Gospodina.

Sestra Tatijana (Paraskeva) Fina OSBM rodila se 19. siječnja 1944. u selu Štrpci kod Prnjavora (BIH). U kanonsku godinu novicijata u Osijeku stupila je 30. listopada 1960. Privremene zavjete položila je 30. listopada 1962, a doživotne zavjete 20. rujna 1970. u Novom Sadu. Sestra Tatjana Fina je vodila župnu katehezu u Prnjavoru od 1973. godine, a od 1981. iz novoosnovanog samostana u Slavonskom Brodu svaki vikend odlazila u prnjavorsku župu gdje je subotom i nedjeljom poučavala djecu te predvodila liturgijsko pjevanje. Među prvopričesnicima kojima je držala katehetsku pouku od 1973. do 1996. bili su budući grkokatolički svećenici (o. Miroslav Krnješin, o. Viktor Pavić, o. Ivan Liski, o. Andrej Petrešin, o. Slavko Dumeč) te redovnice bazilijanke. S. Tatijana će ostati u sjećanju grkokatolika Bosne i Slavonije kao neumorna katehistica i voditeljica crkvenog pjevanja.